Vlasnik, koji je svog psa upravo oprao skupim šamponom s mirisom alpskih livada, užasnuto gleda kako ljubimac istrčava na ulicu i počinje se nesebično valjati po nečem smrdljivom.
Ovo nije zla namjera ili želja za nerviranjem. Riječ je o drevnom ritualu kamuflaže koji su moderni psi naslijedili od vukova i šakala, javlja dopisnik HERE NEWS.
U divljini, miris čiste vune je miris bez mirisa, što znači da je takva jedinka previše uočljiva za grabežljivca ili plijen.
Fotografija: Pixabay
Jak miris šampona signalizira: ovdje je stranac, a ne član čopora.
Stoga pas instinktivno traži najoštriju prirodnu aromu – gnoj, strvinu, pokvarenu ribu – i utrljava je u svoje krzno kako bi postao “svoj” za okolinu.
Evolucijski program: zašto je smrdljivost isplativa
Vuk koji miriše na plijen ili na izmet natjecatelja lakše se prikrada plijenu. Miris trule organske tvari kamuflira grabežljivca od šumskog tla, dopuštajući mu da priđe neopaženo.
Domaći pas, čak i onaj koji živi u stanu, zadržao je ovaj genetski kod. Za nju je oštra i neugodna aroma za osobu maskirno odijelo, koje se oblači nakon “demaskiranja” čišćenja.
Drugi važan aspekt je društvena komunikacija. Valjajući se u smrdljivim ostacima, pas skuplja mirise okoline i donosi ih čoporu.
Na taj će način članovi grupe znati gdje je tko bio, koga su susreli i koje opasnosti čekaju u tom području. Za kućnog ljubimca koji živi s osobom, takav “informativni bilten” jednako je važan kao i vijest za osobu.
Šamponi protiv instinkta: besmislena borba
Što šampon jače i ugodnije miriše za osobu, to se psu čini stranijim. Cvjetni, voćni i parfemski mirisi izvan su prirodnog spektra životinje, a pas ih doživljava kao znak za uzbunu.
Njezin prvi zadatak nakon kupanja je pod svaku cijenu ukloniti taj zastrašujući miris.
Čak i ako psu nakon kupanja nije dopušteno vani, počet će se trljati o sofu, tepih ili vlastiti krevet, pokušavajući “oboriti” šampon.
Neki se ljubimci toliko bijesno valjaju po vlastitoj posteljini da nakon minute izgledaju kao da nisu bili oprani mjesec dana. To nije nezahvalnost, već bezuvjetni refleks preživljavanja.
Uloga masnog sloja: zašto je potrebno prirodno podmazivanje
Dlaka psa prekrivena je tankim slojem masnoće koju proizvode žlijezde lojnice. Ovaj film štiti kožu od isušivanja, a dlaku od lomljivosti. Šampon ispire ovaj prirodni lubrikant, ostavljajući kožu bespomoćnom.
Pas pokušava obnoviti zaštitni sloj valjajući se po tlu i upijajući prirodne masnoće i vosak u dlaku.
Neki vlasnici, umorni od borbe, prijeđu na posebne šampone za pse bez mirisa. Mirišu neutralno i ne tjeraju vašeg ljubimca da odmah sve ispere.
Druga mogućnost je korištenje šampona sa suhim prahom koji ne remeti lipidnu barijeru i ne zahtijeva ispiranje vodom.
Sigurnost ili čistoća: što je važnije?
Ne biste smjeli dopustiti svom psu da se vozi na otvorenim opasnim mjestima – u blizini ceste, blizu kemijskog otpada ili na području gdje se šeću bolesne životinje.
Ali ako je vaš ljubimac odabrao hrpu prošlogodišnjeg lišća ili suhu zemlju, bolje je zatvoriti oči na prljavo krzno. Zabrana jahanja samo će dovesti do toga da pas to radi potajno čim ste okrenuti leđima.
Radikalan način je pranje psa samo kada je to apsolutno neophodno: jednom svaka dva do tri mjeseca ili nakon jakog zaprljanja.
Često kupanje ispire ne samo masni film, već i korisnu mikrofloru kože, uzrokujući dermatitis.
Između je dovoljno šape i trbuh obrisati vlažnim ručnikom. Tada pas neće imati hitnu potrebu prikrivati svoj miris, a šetnja nakon kupanja više se neće pretvarati u borbu za miris.
