Akvaristi početnici često čine istu pogrešku: dive se čistoj vodi i čistom staklu, odgađajući čišćenje za kasnije.
Ali ispod površinske ljepote nakupljaju se nevidljivi procesi koji mogu uništiti cijeli ekosustav u tjedan dana, javlja dopisnik HERE NEWS.
Ribe ne mogu ići u šetnju ili promijeniti ribnjak – one su taoci svoje staklene kuće.
Fotografija: Pixabay
U svakom akvariju vodi se stalna borba između korisnih bakterija i otpadnih tvari njegovih stanovnika. Ostaci hrane, mrtvi dijelovi biljaka i riblji izmet se razgrađuju, oslobađajući amonijak – najjači otrov za sve vodene stanovnike.
U zdravom akvariju taj otrov bakterije pretvaraju u nitrite, a zatim u relativno sigurne nitrate.
Prva faza: zamućena voda i miris
Kad vlasnik prestane sifonirati dno i mijenjati vodu, koncentracija organske tvari raste poput lavine. Bakterije koje obrađuju amonijak nemaju vremena za razmnožavanje i njihove kolonije počinju umirati.
Voda postaje mutna zbog izbijanja bakterija – milijarde mikroorganizama doslovno se roje u vodenom stupcu.
S površine se javlja karakterističan slatkasto-truli miris koji se nikako ne može prevladati. Ribe se češće počinju dizati na površinu, mahnito gutajući zrak – to je prvi znak gladovanja kisikom.
Škrge su oštećene amonijakom, a izmjena plinova je poremećena čak i kada je voda normalno zasićena kisikom.
Drugi stadij: bolesti i odumiranje biljaka
Najnježniji stanovnici akvarija – somovi i tetre – prvi odustaju. Gube svoju svjetlinu boje, postaju letargični, odbijaju se hraniti i počinju plivati bočno ili naopako.
Biljke također signaliziraju nevolje: lišće požuti, prekriva se smeđim slojem algi, a korijenje trune u otrovanom tlu.
U zapuštenom akvariju izbijaju infekcije koje se nikada ne bi pojavile u čistoj vodi. Trulež peraja, bolest bijele kože i baršunasta bolest napadaju oslabljeni imunološki sustav riba.
Već je beskorisno spašavati kućne ljubimce – lijekovi će samo ubrzati smrt zbog toksične pozadine.
Treća faza: masovna smrt i kolaps ekosustava
Dolazi trenutak kada koncentracija amonijaka dosegne smrtonosnu razinu. Ribe počinju umirati jedna za drugom, raspadajući se pred očima vlasnika. Raspadanje novih leševa daje dodatnu dozu otrova, pokrećući lančanu reakciju koja može uništiti sve stanovnike unutar jednog dana.
Nakon smrti svih riba, ekosustav akvarija prestaje postojati. Voda se pretvara u smrdljivu juhu, punu patogenih bakterija i protozoa.
Tlo se kiseli do dubine od nekoliko centimetara, oslobađajući sumporovodik – plin s mirisom pokvarenih jaja, otrovan čak i za ljude.
Kako oživjeti akvarij
Potpuno zapušteni akvarij ne može se spasiti djelomičnim zamjenama – morat ćete ispustiti svu vodu, oprati tlo i dezinficirati opremu.
Biljke, ako su još žive, potrebno je tretirati u slaboj otopini kalijevog permanganata. Filter će se morati rastaviti, a spužve prokuhati – u njima su se naselile bakterije truljenja i ne mogu se isprati običnom vodom.
Lakše je ne ići u krajnosti: sifonirajte dno jednom tjedno, uklanjajući 20 posto vode i zamjenjujući je svježom, staloženom vodom.
Jedan sat tjedno štedi godine života ukućanima i čuva živčani sustav vlasnika. Akvarij nije slika koja se može objesiti i zaboraviti, već živi organizam koji zahtijeva redovitu njegu.
