Vlasnik koji pronađe napola pojedenu kost ili šaku suhe hrane ispod jastuka na sofi doživljava mješavinu zbunjenosti i ljutnje.
Pas, koji je upravo s guštom pojeo večeru, odjednom je počeo zakapati ostatke u hrpu tepiha ili nabore deke, javlja dopisnik HERE NEWS.
Ovo se ponašanje čini besmislenim, ali iza njega se krije jedan od najstarijih i najmoćnijih instinkata. Preci modernih pasa – vukovi i divlji očnjaci – nikad nisu mogli biti sigurni u budućnost.
Fotografija: Pixabay
Uspješan lov odmah je donio puno mesa, koje je trebalo spasiti od konkurenata i strvinara.
Zakopavanje ostataka plijena u hladnu zemlju bio je jedini način da se stvori strateški rezervat za vrijeme gladi.
Instinkt za očuvanje resursa: genetski program
Čak i ukrasni pas koji nikada nije osjetio glad nosi ovaj genetski program u sebi. Kada je ljubimac sit, ali ispred njega ima hrane, mozak daje naredbu: “vrijedan resurs se ne može izgubiti, mora se sakriti.”
Budući da u stanu nema zemlje, pas počinje imitirati ukopavanje, koristeći jastuk na sofi, kut tepiha ili čak vlastitu posteljinu.
Pokreti su potpuno stereotipni: pas nosom gura zamišljeno tlo, pokušavajući ga premjestiti na hranu. Često nakon toga, ljubimac nekoliko puta prijeđe nosom po površini, provjeravajući je li blago dobro zakamuflirano.
Ovaj ritual može trajati nekoliko minuta i izgleda vrlo komično, ali za psa je apsolutno ozbiljan.
Sitost kao glavni okidač
Instinkt zakopavanja najjasnije se manifestira kada je pas potpuno sit. Gladna životinja nikada neće sakriti hranu – pojest će sve bez traga, slijedeći još jedan drevni program preživljavanja.
Čim razina zasićenja dosegne određenu točku, aktivira se mehanizam “čuvanja viška”.
Zbog toga vlasnici često primjećuju da njihov pas prvo pojede pola porcije, a zatim počne zakopavati ostatak.
To ne znači da ljubimac ne voli hranu – naprotiv, smatra je toliko vrijednom da ne želi baciti ni komadić. Promjena hrane na više kaloričnu hranu može povećati ovo ponašanje jer se sitost javlja brže.
Karakteristike pasmine: tko najčešće zakopava
Ne pokazuju svi psi ovaj instinkt istim intenzitetom. Pasmine koje se uzgajaju za lov na jazbine – jazavčari, jagd terijeri, foksterijeri – imaju najjači nagon za burenjem.
Njihov genetski program osmišljen je za rad sa zemljom, a bez mogućnosti kopanja počinju “zakopavati” sve na što naiđu.
Psi pastirske pasmine, naprotiv, manje su skloni skrivanju hrane u kauču, jer su njihovi preci bili više zauzeti zaštitom stada nego stvaranjem zaliha.
Pasmine igračaka, poput Yorkshire terijera ili Chihuahua, pokazuju ovaj instinkt u vrlo različitim stupnjevima – od potpune odsutnosti do opsesivnog zakopavanja svake mrvice. Vlasnici bi trebali promatrati svog ljubimca kako bi razumjeli njegove individualne karakteristike.
Kako spriječiti psa da ošteti namještaj
Nemoguće je potpuno iskorijeniti instinkt za ukapanjem, a nije ni potrebno – to je dio prirode životinje.
Umjesto beskorisne borbe, vlasnici bi svom psu trebali ponuditi legalnu alternativu.
Posebna podloga za sahranjivanje s ušivenim džepovima ili kutija s pijeskom u koju se pokapaju igračke savršeno će zadovoljiti ovu potrebu.
Također je važno prilagoditi režim hranjenja: dajte psu točno onoliko hrane koliko pojede odjednom, a da pritom ne ostavljate ostatke.
Frakcijsko hranjenje u malim obrocima često rješava problem, jer kućni ljubimac jednostavno nema viška za zakopavanje.
A najvažnije je da nikad ne grdite psa zbog ovog instinkta: on ne razumije zašto je kažnjen i jednostavno postaje zabrinutiji i tajnovitiji.
