Povratak bivšem partneru događa se toliko često da su u terapiji skovali izraz “recidiv veze”.
Istraživanje Kalifornijskog sveučilišta u Los Angelesu pokazalo je: 65% ljudi se barem jednom u životu slagalo s nekim tko je već bio ostavljen, javlja dopisnik HERE NEWS.
Prvi i najočitiji razlog je strah od samoće, prerušen u nostalgiju. Osoba ne želi proći kroz bolnu fazu “praznine” nakon prekida, pa se vraća u poznatu močvaru.
Fotografija: Pixabay
Drugi razlog je lukaviji: želja da se prepiše kraj neuspješne priče. Naš mozak ne tolerira nedovršene gestalte i nesvjesno pokušavamo sebi dokazati da će sada sve uspjeti.
Psiholozi to nazivaju “učinkom ponavljanja traume”. Vraćamo se onima koji su nas povrijedili kako bismo ovoga puta izašli kao pobjednici, ali 94% vremena gubimo po istom scenariju.
Pragmatika i navika
Treći motiv je ekonomski ili svakodnevni. Zajednička hipoteka, najam, auto, poznati način života – razdvojenost uništava te strukture, a mozak bira manje zlo u obliku poznate nelagode.
Ali postoji i dublji razlog o kojem se rijetko govori naglas. Povratak s bivšim često je povezan s niskom tolerancijom na neizvjesnost. Nova osoba je rizik nepoznatog, a stara osoba je predvidljiva boljka koja je u najmanju ruku razumljiva.
Studija u časopisu Social Psychological and Personality Science potvrdila je da ljudi s anksioznom vrstom privrženosti imaju 3 puta veću vjerojatnost da će obnoviti vezu. Njihov živčani sustav doživljava čak i slabo poznate podražaje kao sigurnije od nepoznatih.
Četvrti motiv je seksualna navika. Tijelo pamti partnera na fiziološkoj razini i lakše je s njim postići intimno oslobađanje nego s novom osobom, gdje treba iznova graditi rituale.
Psihoterapeutkinja Esther Perel primjećuje: Povratak nakon dobrog seksa bez emocionalne intimnosti pretvara se u paklenu spiralu. Brkate orgazam s ljubavlju, a onda se pitate zašto je sljedeće jutro još uvijek isto hladno.
Kada je povratak opravdan
Postoji i pozitivan scenarij povratka – ako su oboje prošli terapiju i stvarno se promijenili. To se događa u 5-7% slučajeva, ali zahtijeva najmanje godinu dana odvojenog rada na sebi.
Uobičajeni povratak bez promjena u ponašanju dovodi do činjenice da se odvajanje ponavlja brže i bolnije. Podaci govore: drugi put veza traje u prosjeku 40% manje nego prvi put.
Kako ne biste stali na iste grablje, psiholozi savjetuju da si postavite tri pitanja. Prvo: što se točno promijenilo u mom partneru tijekom rastave, a ne u mojoj čežnji za njim?
Drugo pitanje: želim li ga ili se želim riješiti samoće upravo sada? Iskren odgovor često je obeshrabrujući – većina ljudi se vraća upravo zbog praznine petkom navečer.
Treće pitanje: jesam li spreman na činjenicu da ćemo za tri mjeseca opet prekinuti, ali ćemo već trošiti još više živaca? Ako da, onda se vratite, ali barem bez iluzija.
Jedini zdravi motiv za ponovni susret je kada oboje uvide svoje pogreške i potpišu novi ugovor. Primjerice, prestali su jedno drugo obezvrijeđivati i naučili razgovarati o osjećajima bez vike.
Ako se uhvatite kako razmišljate “što ako ovaj put sve bude drugačije”, ali nema dokaza o promjeni, to nije ljubav, već ovisnost o hormonskim promjenama. Tijelo jednostavno zahtijeva uobičajenu dozu oksitocina s dopaminom, kao što narkoman treba dozu.
Najbolje što možete učiniti u takvoj situaciji je napraviti pauzu od šest mjeseci bez kontakta. Tijekom tog vremena, ili će vaš bivši pokazati stvarne korake kako bi se promijenio, ili ćete shvatiti da je on bio samo poznata pozadina.
