Tiha je večer, vani pada kiša, a krznena lopta vam prede u krilu.
Ovaj zvuk je jedan od najnaprednijih mehanizama manipulacije u prirodi, jer njegova frekvencija (oko 25-30 Hz) djeluje umirujuće na čovjeka, javlja dopisnik HERE NEWS.
No, bilo bi pogrešno zanemariti predenje samo kao znak zadovoljstva – kućni ljubimci ga koriste u trenucima iznimnog stresa, pa čak i tijekom poroda.
Fotografija: Pixabay
Zašto grabežljivcu treba “ugrađeni masažer”?
Istraživači iz Japana, posebice biolog Yume Okamoto sa Sveučilišta Kyoto, otkrili su vezu između učestalosti predenja i gena za androgene receptore. Pokazalo se da mačke s kratkim oblikom ovog gena “razgovaraju” s ljudima češće i glasnije nego njihovi srodnici s dugom verzijom.
Ovo otkriće potvrđuje staru pretpostavku: predenje je postalo evolucijska prednost upravo u trenutku pripitomljavanja. Divlje šumske mačke, za razliku od domaćih mačaka, praktički ne posjeduju “dugu verziju” ovog gena, zbog čega su bile manje sklone glasovnom kontaktu s ljudima.
Ispostavilo se da su naši preci tisućama godina nesvjesno birali “najbrbljivije” životinje. One mačke koje su svojim glasom znale privući pozornost i tražiti hranu imale su veće šanse živjeti uhranjen život pored ljudi.
Kakve veze ima fizika i liječenje?
Međutim, genetika je samo vrh ledenog brijega. Dugo su se vremena znanstvenici prepirali o tome kako se točno stvara ta vibracija.
Nedavno je otkriveno da se zvuk ne proizvodi aktivnim mišićnim kontrakcijama, kao što se prije mislilo, već mekim jastučićima u glasnicama koje uzrokuju automatsku vibraciju zraka.
Zašto mačka prede kad je boli? Postoji hipoteza da niskofrekventne vibracije od 20 do 140 Hz imaju terapeutski učinak: pospješuju zacjeljivanje tkiva, pa čak i spajanje kostiju.
Stvarajući takve vibracije, životinja kao da uključuje unutarnju fizioterapiju, pokušavajući ublažiti vlastitu patnju.
Zbog toga ne smijete grditi svog ljubimca zbog predenja u veterinarskoj ambulanti – to nije radost zahvata, već pokušaj ublažavanja boli. Udomivši ozlijeđenu mačku iz skloništa, autorica ovih redaka primijetila je da se glasnoća predenja naglo pojačala upravo u trenucima mijenjanja zavoja.
Stoga sljedeći put kad čujete to predenje, zapamtite: vaš ljubimac ne kaže samo “hvala” za večeru. Možda vas koristi kao izvor sigurnosti, liječi se ili jednostavno pokušava progovoriti zubima kako ne biste primijetili sažvakanu sofu.
