U teškim trenucima od voljene osobe očekujemo upravo ono što nam treba: od jedne da nas zagrle i sažaljevaju, od drugih da nam daju praktične savjete, od trećih da nas ostave na miru.
Problem je u tome što partner ne zna čitati misli, a njegov pokušaj pomoći često pogađa pogrešna vrata, javlja dopisnik HERE NEWS.
Vrijeđa nas neprikladna podrška, iako se naš partner iskreno trudi, a tim uvredom gubimo ono glavno – da je on uopće tu. Umjesto da ocjenjujemo trud, mi ocjenjujemo rezultat prema svojoj unutarnjoj ljestvici, koje on nije ni svjestan.
Fotografija: Pixabay
Istraživanja pokazuju da sukobi temeljeni na “pogrešnoj” podršci nastaju u parovima ne rjeđe od financijskih ili obiteljskih svađa. Jer iza očekivanja konkretne vrste pomoći stoje duboke potrebe o kojima često šutimo.
Izlaz iz ove zamke je u jednostavnoj uputi koju možete dati svom partneru u mirnom trenutku: “Kad se osjećam loše, trebam te samo zagrliti i ne reći ništa.” Ili: “Kad sam ljuta, nemoj me smirivati, pusti me da razgovaram.”
Partner nije dužan pogađati, a zahtijevati od njega telepatiju znači namjerno se osuditi na razočaranje. Jasne upute nisu poniženje, to je briga za odnos, to je način da se osobi da prilika da učini pravu stvar.
Važno je zapamtiti da idealan oslonac ne postoji u prirodi, jer ni mi sami ne znamo uvijek što želimo u ovom trenutku. Ponekad samo trebate reći: “Ne znam što trebam, samo budi tu”, i to je dovoljno.
Prestati čekati ideal i početi prihvaćati ono što vam partner može dati znači prestati živjeti u iluziji da ljubav treba izgledati kao u filmovima.
U stvarnom životu podrška može biti nespretna, ponekad zakašnjela, ali ništa manje vrijedna ako iza nje stoji iskrena želja da se pomogne.
Pretplatite se: 
Pročitajte također
- Zašto uništavamo odnose kada stvari postanu predobre: strah od sreće
- Kako prestati čekati savršen trenutak za ozbiljan razgovor: Umijeće početka
