Neurolog Guy Leschziner primijetio je da postoji sve više dokaza o vezi između nedostatka sna i kognitivnog pada u starijoj dobi.
Ove brojke temelje se na istraživanju britanske Biobanke / foto: pixabay.com
San je prava supermoć koja nas čini pametnijima, zdravijima i sretnijima. Ali koliko sna je dovoljno? A je li nesanica doista toliko štetna, govori The Gdian.
Publikacija napominje da nam se tijekom proteklog desetljeća stalno govorilo da je spavanje legitimno sredstvo za poboljšanje performansi. Istodobno se postavlja pitanje: spavanje od samo šest sati dnevno moglo bi uzrokovati zdravstvene probleme u budućnosti.
U članku se ističe da je kronični nedostatak sna vrlo štetan za ljude.
“Jedno alarmantno i relativno nedavno otkriće je glimfatski sustav, mehanizam za čišćenje otpada koji, kada se odmara, ispire krivo smotane proteine iz mozga, poput beta-amiloida, koji se nalazi u mozgovima pacijenata s Alzheimerovom bolešću”, izvještava publikacija.
Profesor Russell Foster, voditelj Instituta za spavanje i cirkadijalnu neurobiologiju na Sveučilištu u Oxfordu, podijelio je dokaze koji upućuju na to da je loš san u srednjim godinama faktor rizika za demenciju u kasnijem životu jer mozak gubi sposobnost učinkovitog izbacivanja ovih toksina.
“Sve je više dokaza o vezi između nedostatka sna i kognitivnog pada u starijoj dobi. No, to je također povezano s povećanim rizikom od kardiovaskularnih bolesti i moždanog udara. Također znamo da utječe na cijeli niz drugih fizioloških procesa, poput imunološkog sustava, dišnog sustava itd. Čak utječe na način na koji mozak obrađuje signale boli i čini vas ranjivijim na njih. Spavanje utječe na svaki sustav na jedan način ili drugi”, dodaje neurolog specijaliziran za poremećaje spavanja. Guy Leschziner.
Istodobno, publikacija je izvijestila da ako osoba ne spava preporučenih sedam do osam sati, to ne znači nužno da je u opasnosti.
Objašnjava se da se te brojke temelje na istraživanju britanske Biobanke, dugoročne biomedicinske baze podataka koja prati živote pola milijuna volontera.Podaci pomažu znanstvenicima da prouče kako genetika, način života i okoliš međusobno djeluju na uzrok bolesti. No, kako se ističe u članku, to ne znači da su besprijekorni.
“Kada je spavanje u pitanju, ne možete samo uzeti prosjek i reći koliko je sna svima potrebno”, rekao je Foster.
Publikacija je objavila da, kako bi razumjeli spava li osoba dovoljno, mora obratiti pozornost na to kako se osjeća s količinom sna koju prima.
“Postoje ljudi kojima je potrebno manje sna od drugih kako bi održali istu razinu kognitivnog, psihološkog i fiziološkog zdravlja, a postoje i drugi koji su genetski skloni dugom spavanju i trebaju puno više”, rekao je Leschziner.
Dodao je da ako osoba spava šest sati noću, ali se ne osjeća umorno, ne osjeća nikakve kognitivne simptome i ne pokušava spavati više ako ima vremena, onda je to dobar pokazatelj da ima genetsku potrebu za kratkim snom.
“Loš znak je da ste razdražljivi, apatični ili pretjerano ovisni o kofeinu”, rekao je Foster.
Istodobno, publikacija je napomenula da je nesanica, odnosno nemogućnost zaspati unatoč želji, drugačije fiziološko stanje od kroničnog nedostatka sna.
“Najlakši način da vidite razliku je da ako uzmete neispavanu osobu i date joj krevet tijekom dana, ona će zaspati, dok ljudi s nesanicom neće spavati”, objasnio je Leschziner.
Još vijesti o spavanju
My je ranije izvijestio da se neki ljudi, čak i nakon 8 sati sna, možda ne osjećaju budni ujutro. Psihologinja Wendy Troxel objasnila je razlog.
Pisali smo i da su stručnjaci za spavanje objasnili zašto se neki ljudi bude usred noći, posebno oko tri ujutro, te kako kasnije brzo zaspati.
