Veterinari se svakodnevno susreću s ovim problemom: mačku dovedu na pregled s uznapredovalim stadijem artritisa ili stomatitisa, a vlasnik je iskreno zbunjen jer se ljubimac “ni na što nije žalio”.
Problem je u tome što su mačke priznati majstori maskiranja boli, a ta sposobnost, koja je spasila njihove divlje pretke od grabežljivaca, sada se okreće protiv domaćih ljubimaca, javlja dopisnik HERE NEWS.
Istraživanja pokazuju da osteoartritis pogađa 60 do 90 posto mačaka starijih od 12 godina, ali vlasnici prijavljuju klasičnu hromost samo u manjine.
OVDJE VIJESTI
Umjesto da šepa, mačka jednostavno počinje manje skakati, napušta svoja omiljena uzvišenja ili mijenja svoj hod – promjene koje je ljudima teško primijetiti.
U divljini, bolesna životinja koja pokazuje slabost postaje lak plijen grabežljivaca.
Stoga je evolucija kod mačaka uspostavila ponašanje u kojem one nastavljaju jesti, umivati se pa čak i igrati, prikrivajući nelagodu dok bol ne postane nepodnošljiva.
Veterinari su razvili posebne upitnike za vlasnike koji pomažu u prepoznavanju skrivene boli. Pitanja se ne odnose na očitu hromost, već na suptilne promjene: je li ljubimac počeo spavati više nego inače, je li se promijenio način skakanja, je li se pojavila razdražljivost pri milovanju određenih područja.
Posebno je podmukla bol u zubima, koju vlasnici praktički ne primjećuju.Mačka s resorptivnim zubnim lezijama nastavlja jesti jer je instinkt preživljavanja jači od nelagode, ali može “čudno” žvakati, ispuštati hranu ili postati razdražljiva kada se dodirne lice.
Moderna veterinarska medicina nudi široku paletu alata za kontrolu kronične boli u mačaka.
Ali ključni uvjet za uspješno liječenje je volja vlasnika da percipira promjene u ponašanju ne kao “normu starosti”, već kao signal za pomoć koji zahtijeva veterinarski pregled.
Pretplatite se: 
Pročitajte također
- Kako razumjeti da vam mačka govori “stani”: jezik suptilnih signala koje ignoriramo
- Što se događa ako ne primijetite kroničnu bol kod starije mačke: kada strpljenje postane opasno
