Kunemo se da nikada nećemo biti kao otac, a biramo čovjeka s njegovom hladnoćom.
Uvjereni smo da nećemo ponoviti sudbinu naše majke i ostajemo s čovjekom koji, kao i njegov otac, nije sposoban za intimu, javlja dopisnik HERE NEWS.
Obiteljska psihologija odavno je opisala ovaj fenomen: nesvjesno biramo partnere koji su slični našim roditeljima ili njihove potpune suprotnosti. Obje su varijacije iste teme, pokušaj dovršenja stare predstave s novim glumcem.
Fotografija: Pixabay
Ako je otac bio hladan, djevojka može izabrati hladnog muškarca, nadajući se da će ovaj put probiti led i dokazati sebi da je vrijedna ljubavi.
Ili obrnuto – odaberite vrlo toplu, pokušavajući nadoknaditi izgubljeno u djetinjstvu, ali ne znajući kako se nositi s ovom toplinom.
Najopasnija opcija je kada izaberemo partnera koji nam radi isto što i naši roditelji, ali mi to ne primjećujemo.
Jer čini nam se da je to ljubav, da nema drugog načina, da je normalno izdržati, zaslužiti, čekati.
Istraživanja pokazuju da je svijest o obiteljskom scenariju prvi korak u njegovoj promjeni.
Kada vidimo da ne biramo osobu, već poznati obrazac, imamo priliku zastati i upitati se: što ja želim, a ne svoje djetinjstvo?
Postoji samo jedan način da prekinete ovaj krug – naučite sebi dati ono što vam roditelji nisu dali i prestanite to tražiti u partneru.
Dug je to put, koji ponekad zahtijeva i pomoć psihologa, ali jedini koji vodi do slobode izbora.
I tada izbor partnera ne postaje pokušaj zacjeljivanja starih rana, već radosni susret dvoje cjelovitih ljudi. Susret koji ne dolazi iz potrebe, već iz viška, ne iz straha, već iz želje da budemo zajedno.
Pretplatite se: 
Pročitajte također
- Zašto otići da bi se vratio: umjetnost zdravog razdvajanja
- Što se događa ako prestanete dijeliti osjećaje na ispravne i pogrešne: emocionalna amnestija
