Od voljenog tražimo stalnu pažnju, ali sami ne znamo kako biti pažljivi prema sebi, padajući svaki dan na ovom ispitu.
Želimo da nas prihvati takve kakvi jesmo, ali mi sami ne prihvaćamo višak kilograma, loše raspoloženje, profesionalne neuspjehe, javlja dopisnik HERE NEWS.
Taj jaz između onoga što tražimo za sebe i onoga što si ne dajemo razdire odnose iznutra.
Fotografija: Pixabay
Partner postaje slamka spasa za koju se smrtno držimo očekujući da nas usreći.
Psiholozi to zovu vanjski lokus kontrole – kada odgovornost za svoju dobrobit prebacujemo na nekog drugog. Sigurni smo: da je nježniji, pažljiviji, brižniji, tada bih konačno prodahnula.
Ali istina je da nam nitko ne može dati ono što sami sebi ne možemo dati. Komplimente možete primati svaki dan, ali ako iznutra postoji povjerenje u vlastitu beznačajnost, sve riječi će se razbiti o ovaj zid.
Istraživanja pokazuju da najpouzdaniji izvor vlastite vrijednosti leži u vama i da ga nijedan partner ne može zamijeniti.
On može podržati, osigurati, posuditi rame, ali izgraditi vaše samopoštovanje od nule nije u njegovoj moći.
Kad si počnemo davati ono što smo očekivali od partnera – brigu, prihvaćanje, opraštanje pogrešaka – odnos se čudesno mijenja.
Prestajemo zahtijevati, prianjati, provjeravati, a na ispražnjenom prostoru raste prava intima.
Ljubav prema drugome počinje ljubavlju prema sebi, a to nije sebičnost, već osnovna mentalna higijena. Jer samo iz pune šalice možeš točiti a da se sam ne isprazniš, ali iz prazne šalice možeš samo zahtijevati da je drugi toče.
Pretplatite se: 
Pročitajte također
- Što se događa ako naučite osjećati partnerovu bol: empatija kao supermoć
- Zašto spavati u različitim krevetima: neočekivana tajna snažnog braka
