Od djetinjstva nas uče: ljutiti se je loše, biti uvrijeđen je sramotno, bojati se nedostojno, a preglasno se radovati je nepristojno.
Odrastamo s mapom zabranjenih osjećaja koje ne možemo izraziti ni sami sa sobom, a kamoli pred partnerom, javlja dopisnik HERE NEWS.
Ali emocije ne poznaju moralne ocjene, one jednostavno postoje, nastaju i svaka od njih ima pravo postojati. Pokušavati se spriječiti da budete ljuti ili tužni je kao pokušavati zaustaviti kišu – beskorisno i glupo.
Fotografija: Pixabay
Kada u paru jedan od partnera svoje ili tuđe osjećaje smatra “pogrešnim”, počinje tiha katastrofa. Potiskuje se, skriva, pretvara se da je sve u redu, ali unutra se nakuplja napetost koja će prije ili kasnije probiti.
Psiholozi znaju: potrebna su sva osjetila, svako ima svoju funkciju, svoj jezik, svoju poruku koju je važno čuti. Ljutnja govori o porušenim granicama, tuga o gubitku, strah o stvarnoj ili izmišljenoj opasnosti.
U zdravoj vezi sve je dopušteno: ljutiti se, plakati, veseliti se poput djeteta i šutjeti kad ne želite razgovarati. Dopušteno vam je biti bilo tko, a to “bilo tko” je najvrjedniji dar koji partneri mogu dati jedno drugome.
Istraživanja potvrđuju da parovi kod kojih emocije nisu podijeljene na dobre i loše imaju mnogo dublju povezanost. Jer ne moraju trošiti energiju na skrivanje, mogu je potrošiti na intimnost.
Emocionalna amnestija je opraštanje sebi za ono što osjećate i opraštanje vašem partneru za ono što osjeća. I samo u tom oprostu rađa se ona sigurna luka u kojoj ljubav može rasti bez obzira na zabrane.
Pretplatite se: 
Pročitajte također
- Zašto od partnera očekujemo ono što sami sebi ne možemo dati: neuspjeh ogledala
- Što se događa ako naučite osjećati partnerovu bol: empatija kao supermoć
