U bilo kojem paru postoje dva vektora: “ja” i “ti”, ali ako postoje samo oni, prije ili kasnije počinje prenapon.
Umorimo se jedno od drugoga ne zato što smo se odljubili, već zato što nema ničega što bi razvodnilo ovo stalno “mi”, javlja dopisnik HERE NEWS.
Uobičajeni hobi postaje treća točka koja strukturu čini stabilnom, poput stativa umjesto dva štapa. To može biti bilo što: jutarnje trčanje, igranje društvenih igara, uzgoj kaktusa, planinarenje u planinama – glavno je da je oboje zanimljivo.
Fotografija: Pixabay
Kada postoji zajednički cilj, pojavljuju se nove teme za razgovor, osim djece i posla, nove emocije, novi dojmovi.
Ne gledate jedno na drugo samo kao na muža i ženu, već i kao na partnere iz hobija, a to vam osvježava osjećaje.
Psiholozi su primijetili da se parovi koji imaju zajedničke hobije rjeđe svađaju i lakše doživljavaju krize srednjih godina. Jer imaju prostor u kojem su zajedno, ali ne u svakodnevnom životu, nego u radosti, u stvaralaštvu, u pokretu.
Posebno je vrijedan hobi koji uključuje razvoj, kada zajedno učite nešto novo i prevladavate poteškoće.
To vas zbližava više od bilo kojeg razgovora, jer živite zajedničko iskustvo, a ne samo raspravljate o njemu.
Neuroznanstvena istraživanja potvrđuju da zajedničko učenje i nova iskustva povećavaju proizvodnju dopamina, vraćajući osjećaj novosti.
A novost je, kao što znate, ono što je strast dala na početku veze, ali sada dolazi iz zajedničkog razloga.
Treća točka oslonca također štedi kada dođe do hlađenja u paru, kada se čini da više nema ničega. Ona nas podsjeća da nemamo samo prošlost, već i sadašnjost u kojoj još uvijek možemo biti zajedno i veseliti se.
Pretplatite se: 
Pročitajte također
- Zašto su potrebne svađe u kuhinji: svakodnevni život kao test snage
- Što se događa ako se prestanete boriti za pozornost na društvenim mrežama: digitalno primirje
