Znanstvenici su do ovog zaključka došli nakon analize rezultata nekoliko kliničkih studija. Rad je objavljen u časopisu Physiology & Behavior (P&B).
Nesanica je jedan od najčešćih poremećaja spavanja. Osobe s ovim poremećajem teško zaspu ili se često bude tijekom noći, što rezultira umorom, smanjenom učinkom i lošom kvalitetom života. Štoviše, nesanica je usko povezana s mentalnim zdravljem: mnogi pacijenti pate od anksioznosti i depresije u isto vrijeme.
Prema autorima studije, ovi uvjeti često jačaju jedni druge. Loš san pogoršava raspoloženje, a tjeskoba i depresija, pak, ometaju normalan san, tvoreći začarani krug.
Znanstvenici su odlučili saznati može li tjelesna aktivnost biti način bez lijekova za istovremeno poboljšanje sna i mentalnog zdravlja pacijenata. Autori su analizirali podatke iz sedam kliničkih studija koje su uključivale 336 odraslih pacijenata kojima je dijagnosticirana kronična nesanica. Uspoređivali su ljude koji su redovito vježbali s kontrolnim skupinama koje nisu vježbale.
Programi treninga su bili raznoliki. Sudionici su izvodili brzo hodanje, trčanje na traci, vožnju bicikla, vježbe snage, jogu ili tai chi. Učestalost treninga varirala je od jednom tjedno do svakodnevnog treninga, a trajanje programa od osam do 24 tjedna.
Rezultati su pokazali da su ljudi koji su se redovito bavili tjelesnom aktivnošću značajno smanjili simptome tjeskobe i depresije. Osim toga, primijetili su poboljšanu kvalitetu sna i smanjenje ozbiljnosti nesanice.
Objektivna mjerenja sna također su potvrdila korisne učinke. Sudionici koji su vježbali proveli su u prosjeku oko devet minuta manje vremena budni nakon noćnog buđenja. To sugerira da je spavanje postalo kontinuiranije.
U budućnosti znanstvenici planiraju usporediti učinak tjelesne aktivnosti s kognitivno bihevioralnom terapijom, jednom od najučinkovitijih metoda liječenja nesanice.
