Puno razgovaramo o tome koliko je važno oprostiti partneru, otpustiti pritužbe i ne gomilati ljutnju.
Ali postoji jedan oprost, bez kojeg su svi ostali besmisleni – to je oprost sebi za svoje pogreške, slabosti i nesavršenosti, javlja dopisnik HERE NEWS.
Koliko smo si puta predbacivali da smo izgubili živce, vikali ili rekli previše u svađi? Koliko smo puta u glavi ponavljali scenarije idealnog ponašanja i mrzili sami sebe zbog toga što nismo uspjeli?
Fotografija: Pixabay
Ta unutarnja kritika, taj vječni sudac iznutra ne dopušta nam da duboko udahnemo u odnosima. Partneru pristupamo već krivi, već očekujemo kaznu i ponašamo se u skladu s tim.
Psihologija zna: način na koji se osjećamo prema sebi projiciramo na odnose i primamo povratne informacije. Osoba koja sebi nije oprostila tražit će potvrdu svoje bezvrijednosti u svakom pogledu partnera.
Oprostiti sebi znači priznati da ste osoba, a ne robot, i da imate pravo na pogreške. Shvatite da u trenucima umora, boli, stresa možete reći pogrešnu stvar, učiniti pogrešnu stvar, a to vas ne čini čudovištem.
Ovdje se ne radi o neodgovornosti i ne o “ja sam ono što jesam, prihvati to.” Ovdje se radi o tome da se prestanete grditi zbog svojih pogrešaka i počnete ih jednostavno ispravljati, ako je moguće, i nastavite sa svojim životom.
Samo onaj tko je sebi oprostio, može istinski oprostiti drugome, ne tražeći odštetu niti računajući gubitke. Jer on zna vrijednost ljudske slabosti i zna razlikovati pogrešku od zločina.
Pretplatite se: 
Pročitajte također
- Što se događa ako zanemarite razliku u temperamentu: eksplozija iz vedra neba
- Zašto nam trebaju zajednički ciljevi ako postoji ljubav: navigator u magli svakodnevice
