Znate li onaj osjećaj kada vam srce poskoči zbog onih koji su hladni, koji ne odgovaraju na poruke, koji su uvijek malo zaposleni?
Pripisujemo to kemiji, sudbini, nekoj posebnoj iskri, ali istina je često u sasvim drugom planu, javlja dopisnik HERE NEWS.
Psihologija to naziva željom za nedostupnim predmetima, fenomenom koji vuče korijene iz iskustava iz djetinjstva. Ako je u djetinjstvu ljubav roditelja trebalo zaslužiti, izgraditi, postići, mozak pamti: ljubav = poteškoća.
Fotografija: Pixabay
Odrastajući, nesvjesno tražimo one koji će reproducirati ovaj poznati obrazac “bliže – dalje”. Čak i pristupačni, otvoreni ljudi djeluju dosadno jer ih ne treba osvajati, što znači da je vrijednost njihove ljubavi upitna.
Emocionalne ljuljačke brkamo sa stvarnom strašću, ne shvaćajući da je to samo stara trauma iz djetinjstva koja se s nama igra skrivača. Što je partner hladniji, to više ulažemo u pokušaj probijanja leda i dobivanja nagrade.
Ali nagrada, nažalost, ne dolazi, jer su nedostupni ljudi nedostupni točno onoliko koliko trčimo za njima. Čim trčanje prestane, njihov interes nestaje, ostavljajući u nama osjećaj pustoši i bezvrijednosti.
Izlaz iz tog kruga nije da se više trudite, već da se zapitate: zašto ne dobivam dovoljno onoga što mi daju? Zašto mi nije dovoljna obična ljudska toplina, zašto mi treba patnja i prevladavanje?
Ljubav ne mora biti olimpijski sport s preprekama i preprekama. Ona ima pravo biti jednostavna, pristupačna i ne zahtijevati svaki minut dokaz svojih potreba.
Pretplatite se: 
Pročitajte također
- Zašto je potrebno prijateljstvo u ljubavi: na što zaboravljaju strastveni ljubavnici
- Zašto roditelji ne odobravaju vaš izbor: psihologija obiteljskih scenarija
