Na početku veze ne vidimo osobu – vidimo projekciju naših želja, obučenu u njegov osmijeh i oči.
Hormoni se okrutno šale s nama, tjerajući mozak da popuni detalje koji nedostaju i zanemari alarmantne signale, javlja dopisnik HERE NEWS.
Ta se euforija naziva limerencija, a traje od nekoliko mjeseci do dvije godine, stvarajući iluziju savršene kompatibilnosti.
Fotografija: Pixabay
U ovom razdoblju spremni smo sve oprostiti, neobičnosti pripisati umoru, a izravne zastavice karakternim osobinama.
Opasnost prvih mjeseci je u tome što se tada postavljaju scenariji za buduće svađe i nezadovoljstva. Ako si osoba dopusti da bude gruba ili nemarna tijekom razdoblja buketa slatkiša, zamislite što će se dogoditi kada se ružičaste čaše razbiju.
Često ignoriramo manje nedosljednosti, misleći da će ljubav sve otopiti i prepraviti partnera za nas.
Ali istina je da se ljudi ne mijenjaju dramatično, samo se malo prilagode i onda se vrate u prvobitno stanje.
Zato je jako važno na početku veze ne izgubiti potpuno glavu, ostaviti barem jedno oko otvorenim. Ne gledajte kako poklanja cvijeće, nego kako komunicira s konobarima, kako reagira na stres, kako priča o bivšima.
Istraživanja pokazuju da parovi koji si daju vremena za zbližavanje i upoznavanje žive dulje.
Jer odnose ne grade na hormonskim isparenjima, već na stvarnoj spoznaji s kim imaju posla.
Najopasniji mit prvih mjeseci je da će, ako je sada dobro, uvijek biti tako. Život vas voli podsjetiti da nakon proljeća uvijek dolazi jesen i na to se trebate pripremiti, a ne pasti u nesvijest od prvog zahlađenja.
Pretplatite se: Pročitajte također
- Kako ne izgubiti sebe dok pokušavate spasiti svoju obitelj: glavno pravilo preživljavanja
- Zašto nas prošle veze prate u nove: duhovi koji nisu vidljivi


Zanimljivo je kako hormoni utječu na percepciju partnera, ali kako možemo prepoznati te alarmantne signale u prvim mjesecima veze?
Možda je previše fokusirati se samo na hormone. Ljudi su kompleksni i postoje mnogi faktori koji utječu na odnose, ne samo euforija koja dolazi na početku. Trebali bismo razmotriti i emocionalnu i mentalnu povezanost, a ne samo fizičke signale.