Postoje tuge koje se zaglave u srcu poput krhotina, a svaki udisaj te podsjeća da je unutra nešto puklo.
Izdaja, izdaja, laž nekoga kome ste vjerovali kao sebi – to su rane koje ne zacjeljuju zamahom čarobnog štapića, javlja dopisnik HERE NEWS.
Društvo voli davati savjete: trebaš oprostiti, otpustiti, krenuti dalje, ne gomilati bijes. Ali nitko ne objašnjava kako to učiniti, kada je unutra umjesto srca čvrsti apsces koji boli na svaki dodir.
Fotografija: Pixabay
Istina je da opraštanje nije čin milosrđa prema počinitelju, već čin oslobađanja samog sebe. Sve dok nosite kivnost, vezani ste za osobu koja ju je izazvala i ona nastavlja utjecati na vaš život.
Nemoguće je oprostiti na silu, na “trebalo bi”, na nagovor prijatelja i rodbine. Oprost dolazi tek kada se bol doživi, isplače, proživi do dna, a na njenom mjestu nastane praznina.
U ovoj praznini isprva je strašno, jer bez boli je i neobično, bol je bila dio tebe. Ali postupno se praznina ispunjava nečim novim – samopoštovanjem, iskustvom, mudrošću, razumijevanjem da ste preživjeli.
Važno je zapamtiti da oprostiti ne znači zaboraviti i ne znači vratiti se onome tko vas je povrijedio. To znači otpustiti težinu koju ste nosili na ramenima i konačno se uspraviti.
Ponekad je najbolji način da oprostite jednostavno prestati razmišljati o osobi, prestati razmišljati o detaljima u svojoj glavi. Ne zato što ste mu oprostili, već zato što više nije dostojan mjesta u vašoj glavi.
Pretplatite se: 
Pročitajte također
- Zašto razgovarati o budućnosti na prvom spoju: test kompatibilnosti
- Zašto su prvi mjeseci najopasniji: iluzija o idealnom partneru
