Psihologija uspjeha: 3 osobine koje odvajaju izvrsne vođe od prosječnih vođa

Foto: iz otvorenih izvora Era autoritarnih lidera, čiji je glas bio najglasniji u uredu, konačno postaje prošlost

Liderstvo danas nije samo strategija, IQ ili bravure. Predugo se činilo da je pobijedio onaj tko je imao najglasniji glas u sobi. Ali psiholozi razotkrivaju ovaj mit. Istraživanja u organizacijskoj psihologiji ukazuju na činjenicu da su vještine koje najtočnije predviđaju pravi utjecaj vodstva duboko ljudske: emocionalna inteligencija, sposobnost, poniznost i sposobnost stvaranja psihološke sigurnosti.

Ove osobine određuju hoće li vam ljudi vjerovati, izazivati ​​vas i na kraju rade li za vas. To nisu “soft vještine”. To su multiplikatori učinkovitosti. Tri su osobine koje psihologija najviše povezuje s uspjehom u vodstvu, piše Forbes.

Emocionalna inteligencija: vještina koja čini da talent djeluje

Emocionalna inteligencija pokretač je uspješnosti – a oni koji je posjeduju mogu prepoznati, regulirati i učinkovito odgovoriti na emocije, vlastite i tuđe. Rad Daniela Golemana, koji je pomogao uvesti emocionalnu inteligenciju u znanost o vodstvu, objašnjava da “vođstvo nije dominacija, već umijeće uvjeravanja ljudi da rade prema zajedničkom cilju” — vještina ukorijenjena u emocionalnoj svijesti i regulaciji. I istraživanja potvrđuju da je u pravu.

Lideri s visokom emocionalnom inteligencijom stvaraju jače odnose, bolje upravljaju sukobima i grade angažiranije timove, ostavljajući svoje konkurente u mraku.

Poniznost: vodstvo koje poziva na doprinos

Desetljećima se u krugovima vodstva poniznost pogrešno smatrala slabošću. Prema Bradleyu Owensu, istraživaču sa Sveučilišta u Buffalu koji proučava skromno vodstvo, tri ponašanja definiraju ovu menadžersku supermoć: priznavanje pogrešaka, priznavanje prednosti drugih i održavanje sposobnosti učenja. Ova ponašanja izravno utječu na funkcioniranje timova.

Studija objavljena u časopisu Academy of Management Journal nedvosmisleno je pokazala da skromni lideri stvaraju snažno okruženje za učenje jer se zaposlenici osjećaju sigurnima kada dijele ideje i preuzimaju rizike. Drugim riječima, poniznost ne umanjuje moć ili autoritet. Proširuje inteligenciju u sobi. Istraživačica vodstva s Harvarda, Amy Edmondson, primjećuje da lideri koji imaju hrabrosti reći “možda sam u krivu” donose bolje odluke jer su im ljudi spremniji reći tešku istinu.

Psihološka sigurnost: Kultura hrabrosti

Ako emocionalna inteligencija regulira, a poniznost poziva na sudjelovanje, onda psihološka sigurnost određuje hoće li ljudi doista progovoriti. Jedna od najvećih zastava za vođu je kada završi s govorom i soba utihne. Najveća “crvena zastava”? Kada ljudi koji su govorili, postavljali pitanja ili osporavali ideje prestanu to činiti.

Profesorica Harvardske poslovne škole Amy Edmondson definira psihološku sigurnost kao “vjerovanje da osoba neće biti kažnjena ili ponižena zbog izražavanja ideja, pitanja, zabrinutosti ili pogrešaka”. Drugim riječima, kada ga nema, ljudi šute – čak i kada vide probleme koji dolaze. To je razlog zašto timovi s visokom razinom psihološke sigurnosti dosljedno nadmašuju druge u inovacijama, učenju i financijskim rezultatima. Svaki dan, vođa postavlja klimu kroz ton, znatiželju i način na koji se pojavljuju kada netko izazove ideju.

Zašto je ovo važno

Budućnost vodstva nije u tome tko dominira prostorijom. Bitno je tko to stabilizira. Lideri koji kombiniraju emocionalnu inteligenciju, poniznost i psihološku sigurnost stvaraju okruženje u kojem ljudi jasnije razmišljaju, otvorenije izazivaju ideje i brže rješavaju probleme. Drugim riječima, oni ne upravljaju samo ljudima. Oni oslobađaju svoj potencijal.

Komentari: