Postoji izreka: “Riječ nije vrabac, izleti li, nećeš je uloviti”, au njoj ima puno više istine nego što se na prvi pogled čini.
Neke stvari izrečene u ljutnji ili uvrijeđenosti ne mogu se povući, čak i ako se poslije stotinu puta ispričate, javlja dopisnik HERE NEWS.
Jer oprost nije dugme koje se pritisne i sve se zaboravi, to je dugo putovanje koje se možda neće dovršiti. Možete reći “Žao mi je”, ali sjena riječi koje ste mu dobacili zauvijek će ostati u očima vašeg partnera.
Fotografija: Pixabay
Posebno su opasni udarci po samom bolesniku, po onim tajnama i slabostima koje je samo vama povjerio. Kada koristimo tuđu ranjivost kao oružje u svađi, izdajemo ne samo povjerenje, već i samu bit intimnosti.
Točka nakon koje je prekasno bilo što ispraviti ne dolazi nakon jedne akcije, već nakon niza njih. Kao kad kaplješ vodu na kamen: prvo se ništa ne primijeti, a onda se pojavi pukotina koja sve uništi.
Važno je naučiti osjetiti ovu rečenicu, čuti trenutak kada tvoje riječi nanose ne samo bol, već nepopravljivu ranu. Za to vrijeme bolje je zašutjeti, izaći, ohladiti se, ali ne dokrajčiti onoga koga volite.
Naravno, možete živjeti u stalnom načinu rada “oprostite-nisam-na-to-mislio”, ali to je kao hodanje kroz minsko polje. Prije ili kasnije, jedna od mina će eksplodirati tako da se fragmenti ne mogu skupiti.
Ljubav je i odgovornost za svoj jezik, za svoje emocije, za svoje postupke. A ako se ne uspiješ nositi s tom odgovornošću, jednog dana ćeš možda uvidjeti da nemaš koga zamoliti za oprost.
Pretplatite se: 
Pročitajte također
- Što se događa ako prestanete živjeti partnerov život: povratak sebi
- Zašto je dosada u vezama opasnija od prevare: tiha smrt koju nitko ne primjećuje
