Mash Paradox predstavio je dokumentarni film “Sperm Movement” posvećen sivom tržištu reprodukcijskog materijala. Novinari nisu saznali samo koliko košta sperma slavnih (uzorci Pavla Durova u klinikama procjenjuju se na oko 35.000 rubalja), nego i kakvi ljudi postaju donori, kako funkcioniraju kurirska “poslovna putovanja” s vrijednim teretom i zašto muškarci odlučuju postati anonimni očevi.
Glavna tema razgovora bila je potpuna zakonska nereguliranost privatnog, odnosno sive donacije. Jedan od junaka filma, informatičar, otac 50 anonimne djece, priznaje da mu je motivacija ostaviti “genetski trag”, a ne samo zaraditi (klinike u prosjeku plaćaju do 5000 rubalja po promjeni).
Stručnjaci koji su gledali film ovakvo stanje vide kao ozbiljnu prijetnju. Zamjenik Državne dume Vitaly Milonov smatra potrebnim stvoriti jedinstveni državni registar donatora. Prema njegovom mišljenju, time će se osigurati sljedivost biomaterijala i zaštititi prava djece.
Medicinski odvjetnik Ivan Pecherey potvrđuje: trenutno zakonodavstvo ne dopušta nam učinkovitu borbu protiv nezakonitih transakcija. Podsjeća da je privatno doniranje izvan zakonskih okvira i nosi brojne rizike za obje strane.
Na primjer, primatelj ne može testirati donora na opasne infekcije, a sam donor nije zaštićen od zahtjeva za alimentaciju ili nasljedstvo u budućnosti.
Dok licencirane klinike (gdje je, uzgred budi rečeno, i Durov svojedobno donirao materijal) od donatora traže potvrde PND-a, genetske testove i druge pretrage, muškarci na internetu nastavljaju ženama nuditi “poslovne sastanke u hotelima”, ugrožavajući zdravlje i sudbinu buduće djece.
