Navikli smo se savjetovati s voljenima u najvažnijim životnim trenucima, ali kada je riječ o izlasku iz veze, njihovi savjeti često samo zbunjuju.
Naši prijatelji nas vole i žele nam dobro, ali situaciju vide izvana, ne poznajući sve nijanse i polutonove, javlja dopisnik HERE NEWS.
Prvo pitanje koje si morate postaviti zvuči zastrašujuće: ako se ništa ne promijeni, mogu li ovako živjeti još deset godina? Ne godinu, ne dvije, nego deset, jer ljudi se rijetko radikalno mijenjaju, ma koliko nam se to sviđalo.
Fotografija: Pixabay
Drugo pitanje tiče se djece, ako ih ima: želim li da njihovi odnosi kao odrasli budu slični našima? Djeca poput spužve upijaju obiteljski model, a zatim ga moraju oprati godinama psihoterapije.
Treće pitanje je najsebičnije i najpoštenije: tko ću postati za pet godina ako ostanem, a tko ako odem? Ponekad je strah od gubitka onoga što je poznato jači od straha da nikada nećete saznati kakav bi život mogao biti.
Važno je upamtiti da je osjećaj krivnje loš savjetnik u pitanjima razdvajanja, bez obzira koliko vršili pritisak na sažaljenje. Ostati izvan sažaljenja ili osjećaja dužnosti znači polako ubijati i sebe i onoga koga žališ.
Nitko nema pravo odlučivati umjesto vas gdje prestaje vaš osobni prostor, a počinje tuđe nasilje nad njim. Ni prijatelji, ni majka, ni psiholozi, pa čak ni svećenici – samo vi sami znate granicu iza koje je samoizdaja.
I ako se jedno jutro probudite s jasnim osjećajem da ne možete dalje, to nije histerija ili glupost. To je samo vaš unutarnji glas koji konačno viče preko svih ostalih i govori istinu.
Pretplatite se: 
Pročitajte također
- Što se događa ako se prestanete bojati samoće: slobode na koju nitko ne upozorava
- Zašto su potrebne svađe: neočekivane koristi od razbijanja posuđa
