Prženi krumpirići u restoranima uvijek ispadnu tako ukusni, sa zlatnom hrskavom koricom, ali iz nekog razloga kod kuće ispadnu mekani i blijedi, čak i ako ne štedite na ulju.
Mnogi misle da je u pitanju vrsta krumpira ili količina ulja, ali glavna tajna krije se u običnoj vodi, javlja dopisnik HERE NEWS.
Na površini sirovog krumpira nalazi se škrob koji kada se stavi u vruće ulje momentalno želatinizira i sljepi kriške. Kao rezultat toga stvara se sloj pare koji sprječava ulje da prodre unutra i stvori tu hrskavu koricu.
OVDJE VIJESTI
Ako rezani krumpir potopite u hladnu vodu barem pola sata, većina škroba će otići u vodu i površina ploški će postati čista. Nakon ovoga krumpire svakako osušite ručnikom jer je voda u ulju garancija eksplozije i mekog rezultata.
Jednom je kuhar kojeg sam poznavao pokazao razliku između dviju porcija krumpira prženih paralelno: namočeni je imao isto restoransko krckanje, a nenamočeni je ličio na kuhane, iako se pržio u istom ulju i isto vrijeme.
Neki idu i dalje pa krumpire ne samo namaču, nego blanširaju u kipućoj vodi par minuta prije prženja. Time počinje proces razgradnje škroba na površini, a nakon hlađenja krumpir upija manje ulja, a iznutra ostaje mrvičast.
Postoji i treći način, za lijene, ali treba vremena: oprani i nasjeckani krumpir prelije se vodom i stavi preko noći u hladnjak. Ujutro se voda isuši, krumpir se osuši i prži – rezultat premašuje sva očekivanja, škroba uopće nema.
Usput, za pire krumpir ovaj savjet djeluje upravo suprotno: škrob je potreban da bi pire bio pahuljast. Stoga se za izradu pirea krumpir odmah kuha, a voda nakon kuhanja često se koristi za razrjeđivanje kako bi se sačuvala ista škrobna struktura.
Dakle, prije nego proklinjete tavu ili ulje, pokušajte s jednostavnim eksperimentom namakanja i vaši pomfrit više nikada neće imati okus neukusne kaše.
Pročitajte također
- Koliko zapravo treba kuhati jaja da žumanjak ne posivi, a bjelanjak ne postane gumenast?
- Zašto luk treba pržiti dok ne porumeni, a ne dok ne postane proziran: kemija okusa
