U svakom razgovoru između bliskih ljudi postoje najmanje dva dijaloga: jedan se govori naglas, a drugi se čuje u glavi slušatelja.
I često ta dva dijaloga postoje u paralelnim svemirima, nikad se ne presijecaju, javlja dopisnik HERE NEWS.
Ne slušamo samo partnera – njegove riječi tumačimo kroz filter naših strahova, pritužbi i očekivanja. A ako je u nama već spreman odgovor ili uvreda, sugovornika prestajemo čuti mnogo prije nego što završi rečenicu.
Fotografija: Pixabay
Najtužnije u ovoj priči je to što niti ne primijetimo trenutak kada prava osoba nestane, a na njenom mjestu se pojavi projekcija. Svađamo se s fantomom, vrijeđamo se na izmišljene intonacije, a onda se pitamo zašto nas ne razumiju.
Izlaz iz ovog začaranog kruga leži kroz jednostavnu, ali izazovnu akciju – provjeru stvarnosti. Umjesto da razmišljate, možete jednostavno ponovo pitati: “Jesam li dobro shvatio da je to ono što ste mislili?”
Istraživanja kognitivnih predrasuda potvrđuju da je mozak sklon potvrditi unaprijed stvorene zaključke dok ignorira kontradiktorne informacije. To se zove konfirmacijska pristranost, au odnosima djeluje poput dinamita na izgradnji temelja povjerenja.
Kada smo sigurni da nas partner ne voli, potvrdu za to nalazimo u svakoj njegovoj riječi i postupku. Pa čak i da sto puta progovori o ljubavi, stotinu i prvi nemarni pogled će prevagnuti sva priznanja.
Sposobnost sluha nije prirodni dar, već svakodnevni posao isključivanja unutarnjeg prevoditelja koji uvijek sve iskrivi. I ovaj rad počinje jednostavnim pitanjem sebi: što ako sam u krivu?
Pročitajte također
- Kako zatražiti pomoć, a da ne izazovete skandal: metoda koja uvijek djeluje
- Što se događa ako prestanete očekivati savršenstvo od partnera: neočekivano otkriće
