Uvreda zbog neoprane šalice ili krivog tona može se činiti kao sitnica, ali uvijek vodi u nešto veće.
Zapravo, rijetko smo ljuti na sam čin – ljuti smo na značenje koje pripisujemo ovoj akciji, javlja dopisnik HERE NEWS.
Ako je partner zaboravio kupiti kruh, to čujemo kao “Baš me briga za tebe i tvoje zahtjeve”. Ako nije odgovorio na poruku, mozak stvara sliku potpune ravnodušnosti.
Fotografija: Pixabay
Važno je naučiti razdvojiti činjenicu i njezinu interpretaciju, jer interpretacije se najčešće ne uzimaju iz stvarnosti, već iz naših glava. Gledamo svijet kroz naočale prošlih iskustava, a ako u njima ima pukotina, onda će se i sunčan dan činiti oblačnim.
Umjesto gomilanja pritužbi, trebali biste si postaviti pitanje: što me točno povrijedilo u ovoj situaciji? Možda se ispostavi da iza tvrdnje “ne slušaš me” stoji stara bol iz djetinjstva zbog činjenice da roditelji uvijek nisu imali vremena.
I tada dijalog s partnerom prestaje biti bojno polje i pretvara se u priliku za zbližavanje. Uostalom, idemo drugoj osobi ne zato da bi služio svoju dužnost, već da bi bio u blizini.
Iskren razgovor o osjećajima uvijek djeluje bolje od optužbi iz pozicije tužitelja. Kada kažemo: “Boli me kad to radiš”, ne napadamo, već pozivamo partnera u našu stvarnost.
Zdravi odnosi nisu oni u kojima nema mjesta pritužbama, već oni u kojima se pritužbe ne prešućuju i ne pretvaraju u grudvu snijega. Svaka sitnica postaje ili cigla u zidu otuđenja ili korak prema međusobnom razumijevanju.
U konačnici, sposobnost opraštanja sitnica je velika ljubav o kojoj se pišu romani.
Pročitajte također
- Što se događa ako prestanete provjeravati partnerov telefon: neočekivani učinak o kojem psiholozi šute
- Zašto se svađati prema pravilima: metoda dvije riječi koja čuva i najkrhkije saveze
