Opsjednuti smo traženjem nekoga tko je poput nas.
Netko tko dijeli naše ukuse, poglede, navike, pa čak i nedostatke, javlja dopisnik OVDJE VIJESTI.
Studija znanstvenika sa Sveučilišta Washington State okreće ovu sliku naglavce. Ispostavilo se da je ukupna razina topline i brižnosti između partnera važnija od toga koliko su međusobno slični u načinu na koji izražavaju te emocije.
Fotografija: Pixabay
Corey Floyd i njegovi kolege ispitali su 141 par i otkrili da se osjećaju sretnijim, čak i ako je jedan emotivan, a drugi suzdržan, nego par u kojem su oboje hladni. Odnosno, nije stvar slučajnosti, već količine ljubavi koju znate dati.
Atmosfera topline tvori tu istu “rezervu dobre volje” koja pomaže u ublažavanju sukoba. Kad znate da ste voljeni, male svakodnevne trzavice prestaju biti katastrofa.
Godinama smo tražili ne samo nešto slično, već nešto idealno slično. Sastavljamo profile, idemo na spojeve i izdvajamo one koji su “neprikladni”.
Ali psiholog objašnjava: u fazi zaljubljenosti mozak isključuje kritičko razmišljanje, vidimo samo prednosti. To može trajati od šest mjeseci do dvije godine.
A onda dolazi proza života. Primjećujete da vaš partner ne stavlja čep na pastu za zube, hrče noću ili preglasno razgovara na telefon. I tu slučajnost likova više ne pomaže.
Još jedna stvar koja vas spašava je sposobnost iskazivanja nježnosti baš onako kako je vašoj konkretnoj osobi potrebno. Personalizirana njega, prema psiholozima, djeluje učinkovitije od bilo kojeg univerzalnog recepta.
Nekima su potrebne riječi ohrabrenja, drugima je potrebno petnaest minuta kvalitetnog vremena bez telefona. Trećoj osobi je bitan dodir, ali samo sporim tempom i pri slabom svjetlu.
Psihologinja Leah Lee savjetuje grljenje, držanje za ruke i ljubljenje tijekom dana samo tako, bez razloga. Ova djelovanja potiču sintezu oksitocina, hormona povjerenja i privrženosti.
Dodir ima čak i analgetski učinak. Radost prisutnosti voljene osobe toliko je jaka da fizički kontakt smanjuje stres i bol.
Istraživanje njemačkih znanstvenika koje je trajalo 13 godina i obuhvatilo više od 7 tisuća parova pokazalo je još zanimljiviju stvar. Ljudi koji prestanu voditi računa o tome “tko je kome koliko dužan” postaju sretniji.
Oni čija je sklonost brojanju sporije opadala, brže su izgubili zadovoljstvo u vezi. Čak je i kratkoročno povećanje transakcijskog razmišljanja smanjilo zadovoljstvo, kako odmah tako i dvije godine kasnije.
“Naši rezultati pokazuju da kada se ljudi počnu usredotočiti na to da stvari budu ‘poštene’, njihovi odnosi postupno se pogoršavaju”, objasnio je autor studije Hae-yeon Gideon Park.
Zanimljivo, sličnost partnera po ovom pokazatelju nije bila korisna. Ako je jedan bio sklon kalkulaciji treba dati, zadovoljstvo u paru je opadalo, neovisno o tome dijeli li drugi takve stavove.
Ljubav ne živi od knjiga. Brižnost i velikodušnost jačaju odnose, ali stalno čekanje na recipročne geste tiho potkopava povjerenje i toplinu.
Dakle, sljedeći put kada budete procjenjivali novog poznanika na temu “naše – ne naše”, zapamtite: ono što je važnije nije slučajnost vaših ukusa, već može li on jednostavno biti tamo. Topla. Ovime. Bez kalkulatora u glavi.
Jer savršena sličnost vas ne spašava od zajedničke usamljenosti. A iskrena toplina liječi i najdublje rane.
Pročitajte također
- Kako naučiti vjerovati nakon izdaje: putokaz psihologa koji djeluje
- Zašto toleriramo ono što ne možemo tolerirati: psiholog o cijeni koju plaćamo za iluziju ljubavi
