Izdaja je uvijek potres.
Svijet, koji se činio pouzdanim, ruši se u sekundi, a nije jasno kako sakupiti krhotine i je li nakon ovoga uopće moguće izgraditi nešto novo, javlja dopisnik HERE NEWS.
Psiholozi koji se bave temom izdaje i prijevare kažu: povjerenje se može vratiti, ali to je dug put na kojem ćete morati proći kroz nekoliko faza. A prvi od njih je najteži – priznati da starog povjerenja više nema.
Fotografija: Pixabay
Mnogi ljudi griješe pokušavajući se pretvarati da se ništa nije dogodilo. Oprosti i zaboravi, živi po starom. Ali to ne ide tako, jer povrijeđeno povjerenje ne može se izliječiti šutnjom.
Istraživač traume iz djetinjstva objašnjava da reakcija na izdaju uvelike ovisi o tome je li osoba imala slično iskustvo u djetinjstvu. Ako su roditelji prevareni, izdani, obezvrijeđeni, rana će biti dublja.
Takva osoba, u principu, ima poteškoća s povjerenjem u ljude, a nakon nove izdaje, njegov unutarnji branitelj uključuje način potpunog blokiranja. “Nikad više nikome neću vjerovati” krik je duše koji zvuči iz samog srca.
Ali nemoguće je živjeti s ovim motom. Jer bez povjerenja nema bliskosti, a bez bliskosti se odnosi pretvaraju u formalni suživot dvoje stranaca pod istim krovom.
Prvi korak prema oporavku je dati si vremena za tugovanje. Izdaja je gubitak i mora se oplakivati. Gubitak iluzija, gubitak sigurnosti, gubitak slike o partneru koja je bila u vašoj glavi.
Psiholozi upozoravaju: ne treba uskočiti u novu vezu odmah nakon prekida, nadajući se da će to sve zaliječiti. Novi partner ne mora biti terapeut za staru traumu. Ovo će samo pogoršati situaciju.
Drugi korak je razumijevanje vlastite uloge u onome što se dogodilo. Ne preuzimati krivnju. I kako biste razumjeli svoje slijepe točke, ona mjesta na kojima niste primijetili očito jer niste htjeli primijetiti.Praksa pokazuje: većina ljudi intuitivno osjeća da nešto nije u redu mnogo prije nego što saznaju istinu. Ali radije zatvaraju oči jer je istina previše strašna. Ovo je obrambeni mehanizam koji na kraju najviše boli.
Treći korak je naučiti vjerovati sebi. Zvuči kao klišej, ali tu se krije prava tajna. Osoba koja vjeruje svojoj intuiciji, svojim osjećajima, svojoj sposobnosti da se snađe mnogo se manje boji prijevare.
Zna: ako ga izdaju, preživjet će. Ima podršku iznutra. A to ga saznanje, paradoksalno, čini otvorenijim za nove veze, jer strah od ovisnosti nestaje.
Četvrti korak su mali eksperimenti s povjerenjem. Nemojte bezglavo skočiti u bazen, već postupno testirajte vodu. Recite osobi nešto što nije jako važno i pogledajte kako će to postupiti.
Zatražite malu pomoć i provjerite hoće li biti odgovora. Povjerenje se ne vraća velikim gestama, već tisućama malih koraka, gdje stvarnost odgovara očekivanjima.
I da, uvijek postoji rizik. Čovjek je slobodno biće i nitko ne može dati garancije. Ali život u oklopu također nije opcija, jer oklop ne štiti samo od boli, već i od sreće.
Psihologinja naglašava: prava je ljubav izbor koji donosimo svaki dan, unatoč riziku da se opet opečemo. To je hrabrost, kako kažu Francuzi, hrabrost srca.
Svatko tko je jednom doživio izdaju i smogao snage ponovno se otvoriti, bolje od drugih poznaje vrijednost intimnosti. Ne gubi vrijeme na gluposti, ne igra igrice, ne provjerava. On jednostavno cijeni svaku minutu sadašnjosti.
Jer zna: povjerenje nije odsustvo rizika. To je spremnost da se riskira za priliku da se uistinu bude tu. I vrijedi toga.
Pročitajte također
- Zašto toleriramo ono što ne možemo tolerirati: psiholog o cijeni koju plaćamo za iluziju ljubavi
- Zašto se kriza u vezi uvijek tiče nas samih: psiholog o zrcalu u koje se strašno pogledati
