Što je samoća
Usamljenost je jedan od gorućih problema suvremenog čovjeka: već je uobičajeno govoriti o “epidemiji usamljenosti”, au nekim zemljama problem je podignut na državnu razinu. Prema istraživanju, 43% odraslih u Rusiji doživljava usamljenost, pri čemu je žene češće od muškaraca.
Internet i društvene mreže omogućuju da uvijek budete u kontaktu i održavate komunikaciju, ali često ne pokrivaju čovjekovu potrebu za dubokim i bliskim odnosima, gdje se osjećate viđenim. Često je komunikacija na internetu površna, visoko specijalizirana, lišena emocionalnog odaziva i uključenosti, što ne dopušta osjećaj bliskosti i povezanosti s drugim ljudima.
Osim toga, aktivno korištenje društvenih mreža smanjuje komunikaciju licem u lice, što u konačnici može dovesti do samoizolacije i nemogućnosti zadovoljenja društvenih potreba. Istraživači karakteriziraju usamljenost kao složeno emocionalno stanje koje je povezano s osjećajem nedostatka povezanosti i podrške drugih ljudi. Uglavnom se klasificira kao negativno iskustvo. Često iza usamljenosti stoji potreba za kontaktom s drugom osobom i nemogućnost njenog zadovoljenja.
U tom stanju osoba može doživjeti teške osjećaje: melankoliju, apatiju, osjećaj beskorisnosti, ljutnju, besmislenost postojanja, očaj, depresiju. Osim toga, razna istraživanja potvrđuju negativan utjecaj usamljenosti ne samo na psihičko, već i na fizičko zdravlje čovjeka.
Što čini usamljenost posebno teškom?
Pod nekim uvjetima, iskustvo usamljenosti može biti posebno teško.
Uvjerenje: “Osjećam se usamljeno, pa mora da nešto nije u redu sa mnom.”
Ovo uvjerenje može dodati osjećaj srama i samosvijesti te potaknuti samokritiku. No istina je da mnogi ljudi s vremena na vrijeme mogu osjetiti usamljenost. Uostalom, odnosi s drugim ljudima uključuju bliskost i udaljenost – nemoguće je uvijek biti u kontaktu s osobom, potrebno je izmjenjivati ta razdoblja.
Prošla iskustva usamljenosti
Ako se u djetinjstvu osoba često osjećala usamljeno i nepotrebno, onda to iskustvo može “podgrijati” i pojačati osjećaj usamljenosti u odrasloj dobi, čineći ga posebno bolnim. Unatoč većem broju resursa i mogućnosti da se nosi sa svojim osjećajima, čovjek pada u prošla sjećanja i nalazi se bespomoćan, kao u djetinjstvu. Stoga rad s tim iskustvom u psihoterapiji, njegovo razumijevanje i odvajanje prošlosti od sadašnjosti može pomoći osobi da se mirnije nosi s razdobljima usamljenosti.
Sustav vrijednosti
Kada osoba posveti puno vremena poslu i ne ostavlja vremena za jednostavnu ljudsku komunikaciju, za razvoj odnosa s drugim ljudima, tada se tijekom pauza od profesionalnih aktivnosti može susresti s usamljenošću. Kako pišu istraživači, fokus na postignuća u karijeri, prestiž i posjedovanje raznih pogodnosti često dovodi do toga da je njihova cijena nemogućnost izgradnje bliskih odnosa s drugim ljudima.
Opsjednutost vezama
S druge strane, kada vam se cijeli život vrti oko odnosa, čovjek kao da nema svoj život osim ljudi. Slabo razumije tko je, što voli i što mu je zanimljivo. U tom slučaju osjećaj usamljenosti može biti prilično jak, jer se osoba suočava s prazninom i nedostatkom odgovora na pitanja: “Čime želim ispuniti svoj život?” Što mi je važno?
Biti sam ima koristi
Ipak, ima istraživača koji samoću smatraju blagotvornim iskustvom te neizbježnim i nužnim dijelom ljudskog postojanja. Sa stajališta egzistencijalista, čovjek je inherentno usamljen, budući da na ovaj svijet dolazi sam i napušta ga u vlastitom “društvu”, stoga je samoća ili, drugim riječima, izolacija datost osobe s kojom se mora naučiti živjeti.
U humanističkim smjerovima usamljenost se smatra važnim iskustvom, zahvaljujući kojem osoba može bolje upoznati sebe, susresti svoje “ja”, bez čega nije moguć razvoj i rast.
Uglavnom se takva samoća naziva samoćom, gdje osoba zastaje u vanjskim aktivnostima i komunikaciji, radi unutarnje, shvaćajući svoje iskustvo i život općenito. No najčešće je riječ o privremenom razdoblju samoće, koje može biti plodno tlo za osobne promjene i zanimljiva otkrića o sebi.
Što vam može pomoći da se nosite s usamljenošću?
1. Tretiranje usamljenosti kao životne činjenice
Ako na samoću gledate kao na neizbježan dio života, onda postoji potreba da joj se oduprete, shvaćajući da se svi suočavaju s tom realnošću. Irvin Yalom u svojoj knjizi “Egzistencijalna psihoterapija” piše da se kako odrastamo počinjemo odvajati tamo gdje su granice između sebe i drugih, oslanjati se na sebe, osamostaliti se i odvojiti od svojih voljenih, a cijena “odvajanja i rasta je izolacija”. Odrastanje nas neizbježno suočava s egzistencijalnom izolacijom, koja zahtijeva poniznost i prihvaćanje.
2. Samosuosjećanje
Kad je sam, čovjek se može osjećati tužno i melankolično, a važno je podržati se u tim trenucima, pronaći riječi i načine utjehe za sebe koji vam pomažu da se nosite sa svojim osjećajima. Samosuosjećanje, toplina i briga u ovom trenutku omogućit će vam da doživite ova razdoblja bez toliko bolova.
3. Naučene lekcije
Samoća je vrijeme za razmišljanje i razvoj. Suvremeni život često je poput utrke u kojoj se čini da nema načina da se zaustavi, pa trenutke usamljenosti možemo iskoristiti za bolje razumijevanje sebe, samoodređenje i razumijevanje svog života u cjelini. Ovo je dragocjeno vrijeme kada, ostajući sami sa sobom, možete sebi postaviti važna pitanja i tražiti odgovore na njih.
4. Pozornost prema unutarnjem svijetu
Također se vjeruje da nam bogati unutarnji svijet može pomoći u prevladavanju usamljenosti. Posjedujući ga, čovjek može lakše percipirati samoću, pa čak i tražiti je za samospoznaju i istraživanje svijeta.
5. Razgovaranje o iskustvima s voljenima
Kada osoba progovori o svojim osjećajima i naiđe na razumijevanje, tada se pojavi druga osoba koja s njom podijeli svoja iskustva i vidi je, dolazi do pravog susreta, što znači da se u tom trenutku samoća povlači, a na njeno mjesto dolazi osjećaj bliskosti i prihvaćenosti, što je važno za svakoga od nas. Govoreći nekome o svojoj usamljenosti, prestajemo biti usamljeni.
Ako primijetite da je usamljenost trajna i bolna, a imate loše misli o sebi, važno je da se ne osamite s tim i potražite pomoć stručnjaka.
