Često brkamo toplinu poznatog postojanja s dubokim osjećajem.
Psihologinja predlaže da iskreno odgovorite na pitanje: kako ću se osjećati ako moj partner ode na duže vrijeme, javlja dopisnik HERE NEWS.
Reljef? Sloboda? Ili akutna melankolija i želja da se uskoro vrati? Odgovor na ovo pitanje često otkriva istinu koju tako pažljivo skrivamo iza svakodnevice i zajedničkih kredita.
Fotografija: Pixabay
Stručnjak objašnjava: navika u vezi je prije svega predvidljivost. Za mozak je energetski isplativije ostaviti sve kako jest nego trošiti resurse na promjene.
Ostajemo ne zato što volimo, nego zato što je lakše. Ne treba nikome ništa objašnjavati, dijeliti imovinu, tražiti novi stan i navikavati se na samoću.
Nakon hormonskog naleta, strast se prirodno pretvara iz jarke vatre u toplu peć. I to je u redu. Vrijedno je brinuti se ako ni ova toplina ne ostane.
Psihologinja objašnjava: u fazi zaljubljenosti mozak isključuje kritičko razmišljanje, vidimo samo prednosti. To može trajati od šest mjeseci do dvije godine.
A onda dolazi proza života. Primjećujete da vaš partner ne stavlja čep na pastu za zube, hrče noću ili preglasno razgovara na telefon.
Ovdje se testira ono što je bilo između vas. Ljubav ili iluzija? Je li psiha spremna prihvatiti stvarnu osobu sa svim njenim nesavršenostima?
Psiholozi razlikuju nekoliko faza odnosa: zaljubljivanje, rano vezivanje, kriza i duboka vezanost. Prava ljubav, prema mnogim stručnjacima, formira se tek u posljednjoj fazi.
Ovo je trenutak kada poznajete svog partnera, vidite ga u ljutnji, u slabosti, u bolesti. A ipak birate biti tamo. Ne zbog straha od samoće, već zato što je s njim bolje.
Ali kako možete razlikovati duboku privrženost od navike zamke? Postoje markeri: ako ste prestali dijeliti svoje najskrovitije misli, ako vas njegovo mišljenje ne zanima, ako je radost postala manja od iritacije, ovo je crvena zastavica.
Sociolog u svojoj knjizi “Brak: Priča o tome kako je ljubav pobijedila brak” pokazuje: u prošlosti su ljudi sklapali zajednice iz interesa, a ljubav je bila rijedak uspjeh. Danas od naših partnera zahtijevamo nemoguće.
On mora biti ljubavnik, najbolji prijatelj, financijski partner i psihoterapeut. Nitko se ne može nositi s tim multitaskingom. Stoga je razočarenje neizbježno.
I ovdje je važno razumjeti: razočarenje nije kraj ljubavi. Ovo je kraj iluzija. A na nama je što ćemo s tom istinom.
Psiholog savjetuje da ne donosite ishitrene odluke. Prije nego što prekinete vezu, vrijedi shvatiti: možda to nije nedostatak osjećaja, već vaše osobno izgaranje ili kriza.
Često brkamo umor od života s umorom od partnera. Svoju unutarnju prazninu pripisujemo voljenoj osobi. I odlazimo, samo da opet i opet stanemo na iste grablje.
Stoga, prije nego što odustanete, trebate se posavjetovati sa stručnjakom. Ponekad su tri susreta sa psihologom dovoljna da shvatite: volite, samo ste zaboravili kako to izgleda bez ružičastih naočala.
Pročitajte također
- Što se događa ako se ne svađate: skrivena prijetnja idealnoj vezi
- Zašto biramo pogrešne: psiholog o zamkama nesvjesnog izbora
