Najvažnija lekcija koju možete naučiti psa je sposobnost da se vrati na poziv.
Bez ove naredbe sve ostale vještine gube smisao, jer je glavna stvar sigurnost kućnog ljubimca u svim uvjetima, javlja dopisnik OVDJE VIJESTI.
Mnogi vlasnici podcjenjuju složenost ove naredbe, vjerujući da pas treba doći jednostavno zato što voli vlasnika. Ali ljubav nema ništa s tim, a instinkti su jači od naklonosti.
OVDJE VIJESTI
U divljini se pas nema razloga vraćati na poziv. Njezin mozak radi drugačije: ako je ispred njega zanimljiv miris, mačka koja trči ili neki drugi pas, ti podražaji nadmašuju apstraktnu želju da bude u blizini osobe.
Naredba “Dođi k meni” nije prirodno ponašanje, već složena vještina koja zahtijeva dugo i dosljedno vježbanje. Bez ove vještine šetnja se pretvara u igru ruskog ruleta.
Pas može istrčati na cestu, pojuriti za biciklistom, potući se sa svojim psom ili se jednostavno izgubiti na nepoznatom području. Svaki od ovih scenarija može završiti tragedijom, a za to neće biti kriv pas, već vlasnik koji mu nije omogućio elementarnu kontrolu.
Uobičajena pogreška je početi učiti naredbu nakon što je pas skinut s uzice. Adrenalin u ovom trenutku kod oboje pada, a pokušaji da ljubimca dozove vikom samo ga uvjeravaju da je prilazak osobi koja vrišti loša ideja.
Zapovijed se mora zapamtiti do automatizma u mirnom okruženju i potkrijepiti isključivo pozitivnim emocijama. Druga pogreška je korištenje naredbe “Dođi” samo za neugodne stvari.
Pozovete li psa da stavi povodac i napusti šetnju, da ga kazni ili opere šape, brzo će naučiti da približavanje nije korisno. Naredba bi trebala biti povezana isključivo s veseljem: poslastice, igre, ljubav. Čak i ako odete, prvo ga pohvalite, počastite, a zatim zavežite povodac.
Treća greška je nedosljednost. Ako danas zahtijevate trenutni pristup, a sutra dopustite psu da ignorira poziv jer ste previše lijeni da inzistirate, vještina je uništena.
Pas mora znati da naredbu uvijek izvršava, bez obzira na okolnosti i vaše raspoloženje. To je jedini način da se formira pouzdan refleks.
Četvrta pogreška je kazna za spor pristup. Ako pas dođe, čak i nakon minute, i vi ga prekorite, zapamtit će: kazna je povezana s pristupom, a ne s kašnjenjem.
Sljedeći put neće uopće doći. Uvijek pohvalite svoj pristup, čak i ako morate čekati, a posebno poradite na brzini.
Upamtite da naredba “Dođi k meni” nije samo riječ, već obećanje sigurnosti. To je nit koja vas povezuje u svim uvjetima, čak i kada svijet oko vas ludi od mirisa i zvukova.
Uložite vrijeme i strpljenje u dresuru i dobit ćete ne samo poslušnog psa, već i pravog partnera kojem možete vjerovati sa slobodom. I ova će sloboda biti vrijedna svih napora.
Pročitajte također
- Zašto mačka reagira na “cvrčanje”: akustični okidač i potraga za zvukom
- Zašto pas prede prije nego što legne: navigacija, sigurnost i drevni ritual
