Platforma je analizirala oko deset tisuća zahtjeva parova koji traže obiteljsku terapiju, a rezultati su za mnoge bili neočekivani.
Najpopularniji motiv nije bila želja za spašavanjem umirućeg braka ili preživljavanjem izdaje, već banalno “Želim razumjeti i čuti svog partnera” – 23 posto svih klijenata dolazi s tim problemom, javlja dopisnik HERE NEWS.
Ljudi su umorni od govorenja različitim jezicima i iskreno žele naučiti osnovne komunikacije, bez kojih nije moguća zajednička budućnost. Na drugom mjestu sa 16 posto je upit “kako izgraditi odnose” – apstraktan, ali vrlo otkrivajući.
Fotografija: Pixabay
Ispostavilo se da mnogi ulaze u sindikate bez imalo pojma o tome kako oni uopće funkcioniraju i reproduciraju ili roditeljske scenarije ili kaotične pokušaje i pogreške. Na trećem mjestu nalazi se osjećaj udaljenosti i ohlađenosti – 14 posto parova priznaje da je među njima izrastao zid koji ne mogu sami srušiti.
Problemi seksualne prirode zaokružuju prvu četvorku s 10 posto, i to unatoč činjenici da se u općoj svijesti često glavnim razlogom posjeta specijalistu smatra “ne biti dobar u krevetu”. Zanimljivo, nevjera se našla tek na desetom mjestu – tek pet posto parova spremno je razgovarati o tome.
Obiteljski psiholog objašnjava to ruskim specifičnostima: tema nevjere kod nas je visoko stigmatizirana i ljudi radije drugačije formuliraju zahtjev, čak i ako je pravi razlog upravo u tome. Među prvih deset najčešćih razloga također su bile sumnje na ovisnost ili suovisnost, sumnje u vlastitu ljubav prema partneru, žalbe na emocionalno ili fizičko zlostavljanje te nemogućnost pružanja podrške drugome tijekom teškog razdoblja.
Posebno je znakovito da najviše prijavljenih čine osobe od 26 do 35 godina (45 posto), odnosno generacija koja psihologa više ne doživljava kao liječnika za “lude”, već ga vidi kao pomoćnika u uspostavljanju obiteljskog mehanizma.
Još jedan zanimljiv detalj: muškarci su spremniji ići na obiteljsku terapiju (28 posto) nego na individualnu (21 posto). Čini se da predstavnici jačeg spola lakše pristaju raditi na odnosima “kao tim” nego priznati vlastite psihičke poteškoće.
Ova statistika ruši mit da muškarci ne žele “popravljati” sindikate – oni jednostavno biraju drugačiji format za to, gdje problem nije lokaliziran unutar njih, već je raspoređen između njih dvoje.
Važno je da ljudi osjećaju da nisu optuženi na optuženičkoj klupi, već ravnopravni sudionici procesa, gdje svi imaju priliku biti saslušani i shvaćeni. Upravo to, sudeći po statistici, tražimo u ordinaciji obiteljskog terapeuta – ne presudu, nego dijalog.
Pročitajte također
- Zašto ljubav prema sebi određuje ljubav prema drugome: kako je to povezano sa znanošću
- Kako razumijevanje četiri komponente ljubavi mijenja odnose i zašto je potrebna psihološka pismenost
