Jeste li ikada primijetili da čim usnama ispustite zvuk “psi-psi-psi”, mačka, čak i ako je bila u drugoj sobi, odmah se pojavi na pragu?
Ovaj zvuk radi besprijekorno na gotovo svim mačkama, a iza toga ne stoji samo navika, već složena akustična i neurobiološka reakcija ugrađena u mačji mozak na dubokoj razini, javlja dopisnik HERE NEWS.
Tajna je u frekvencijskom rasponu. Zvuk “ps-ps-ps” sadrži visokofrekventne komponente koje su idealno unutar raspona koji mačke koriste za komunikaciju.
OVDJE VIJESTI
Majke mačke proizvode slične visoke zvukove kada dozivaju svoje mačiće. Odrasle mačke koriste visoke frekvencije kako bi izrazile prijateljstvo i privukle pozornost.
Ovo je svojevrsni univerzalni mačji “signal za okupljanje”. Drugi razlog je sličnost sa zvukovima plijena.
Miševi, ptice i druge male životinje ispuštaju visokofrekventno cviljenje i šuškanje na koje su mačke genetski programirane da reagiraju. Zvuk “ps-ps-ps” oponaša ove prirodne zvike plijena, aktivirajući instinkt za lov.
Mačka ne misli da je miš, ali njezin mozak dobiva signal: “Pažnja, potencijalno zanimljiv objekt!” Treći razlog je asocijativno učenje.
Većina vlasnika koristi ovaj zvuk kada želi pozvati mačku da jede ili samo komunicira. S vremenom mačka razvije stabilnu vezu: “ps-ps-ps” = pažnja vlasnika = nešto dobro.
Ovo je klasični uvjetovani refleks, pojačan ponovljenim ponavljanjima. Zanimljivo je da mačke različito reagiraju na ovaj zvuk ovisno o kontekstu i intonaciji.
Ako je nježno zovete, mačka će doći s opuštenim repom. Ako u glasu postoji napetost, može postati oprezna. Mačke savršeno razlikuju emocionalnu boju zvuka, čak i ako je to samo šištanje kroz zube.
Neki istraživači teoretiziraju da zvuk “ps-ps-ps” funkcionira jer ne zvuči kao ljudski govor. Mačke koje žive s nama navikle su većinu naše verbalne buke odbaciti kao nevažnu.
Ali ovaj se zvuk izdvaja iz opće pozadine, nije poput običnih razgovora i stoga privlači pozornost. Različite kulture imaju svoje varijacije nazivanja mačaka: u zemljama engleskog govornog područja to je “kiss-kiss-kiss”, u Francuskoj “minu-minu”, u Japanu “shu-shu-shu”.
Ali sve ih ujedinjuje zajednički princip: visoke frekvencije i šištavi suglasnici, što je moguće bliže prirodnom jeziku mačaka i miševa. Dakle, sljedeći put kada svoju mačku pozovete ovim čarobnim zvukom, znajte da joj se obraćate na jeziku koji ona instinktivno razumije, jeziku majke, plijena i drevne veze između čovjeka i mačke, koja datira tisućama godina unazad.
A to što ona dolazi najbolja je potvrda da ovaj prastari komunikacijski kanal i dalje radi besprijekorno.
Pročitajte također
- Zašto pas prede prije nego što legne: navigacija, sigurnost i drevni ritual
- Zašto mačke vole kartonske kutije: sklonište, filc i štit protiv tjeskobe
