Međunarodna studija objavljena u uglednom časopisu Discover Psychology prva je koja empirijski potvrđuje ono što psiholozi i filozofi govore stoljećima: ljubav prema partneru neraskidivo je povezana s ljubavlju prema sebi.
Znanstvenici su ispitali 460 sudionika i otkrili da dvije komponente ljubavi prema sebi – briga o sebi i prihvaćanje sebe – izravno predviđaju razinu strasti, intimnosti i predanosti u romantičnim vezama, prenosi HERE NEWS.
Ispada da je sposobnost da budemo nježni prema vlastitoj osobnosti izravno projicirana u način na koji gradimo intimnost s drugom osobom. Pojam ljubavi prema sebi dugo je bio nejasan, pa čak i sumnjiv, brkan s narcizmom ili samocentricom.
Fotografija: Pixabay
Ali suvremeni istraživači identificirali su tri jasne komponente: kontakt sa samim sobom (sposobnost da se čuje), samoprihvaćanje (sposobnost prepoznavanja vlastitih ograničenja) i briga o sebi (spremnost da se čini ono što donosi sreću). Zanimljivo je da su se upravo posljednja dva pokazala značajnim prediktorima zdrave ljubavi, dok treći – kontakt sa samim sobom – nije statistički utjecao na kvalitetu veze, što ukazuje na kompleksnu prirodu te veze.
Mehanizam tog utjecaja znanstvenici vide u fizičkom i neurobiološkom – preklapanju područja mozga odgovornih za percepciju sebe i drugoga. Kada slušamo priče o romantičnoj ljubavi ili roditeljskoj privrženosti, aktiviraju se slična područja subkortikalnih struktura odgovornih za sustav nagrađivanja.
To znači da naš mozak ne povlači krutu granicu između “Volim sebe” i “Volim te” – ta stanja se hrane iz istih neuronskih izvora. Evolucijski psiholozi ovoj slici dodaju važnu nijansu: pozitivne iluzije o sebi mogu se proširiti i na partnera.
Ljudi su skloni idealizirati svoju drugu osobu, a ta idealizacija djeluje poput ogledala – u drugoj vidimo odraz vlastite pozitivne slike o sebi. Što se pažljivije odnosimo prema sebi, to više resursa nalazimo da primijetimo ono najbolje u svom partneru i oprostimo mu manje nesavršenosti.Studija je također otkrila da je zadovoljstvo vezom dalje predviđeno ne toliko ljubavlju prema sebi, već suosjećanjem prema sebi – sposobnošću da se bude ljubazan prema sebi u trenucima nevolje i da se vidi uobičajenost ljudskog iskustva.
Ovo otkriće mijenja fokus: nije važno samo “voljeti sebe” u smislu samohvale, već biti u stanju podržati se u teškim vremenima bez uranjanja u samokritiku i izolaciju. Upravo ta sposobnost stvara onu unutarnju stabilnost koja vam omogućuje da izdržite teška razdoblja kao par.
Pročitajte također
- Kako razumijevanje četiri komponente ljubavi mijenja odnose i zašto je potrebna psihološka pismenost
- Što se događa ako se prestanete bojati sukoba i kako četiri tehnike pretvaraju svađu u intimnost
