Psiholog formulira tešku, ali oslobađajuću tezu: čovjek pati od usamljenosti ne zato što nema nikoga u blizini, već zato što se u njemu stvorila praznina koju je navikao premještati na druge.
Od partnera očekujemo da dođe i zatvori sve naše rupe: da nam da osjećaj potrebe, da rastjera melankoliju, da smisli naše postojanje, javlja dopisnik HERE NEWS.
Ali problem je što se na taj mamac ulove ili isti prazni ljudi ili manipulatori koji na kilometar daleko osjete nestašicu i iskoriste je za svoje potrebe. Kad unutra zjapi rupa, ne birate vi – bira vas onaj tko ima koristi od vaše ranjivosti.
Fotografija: Pixabay
Manipulator treba žrtvu koja je spremna podnijeti i opravdati se, a suovisni partner treba priliku spasiti i kontrolirati, potvrđujući svoju važnost. Tako se vežu čvorovi u kojima oboje pate, ali ih ne mogu raskinuti, jer svakom pojedinačno prijeti susret sa upravo onom prazninom koju je tako marljivo ispunjavao drugom osobom.
Svoje osnovne potrebe možete i trebate zadovoljiti sami – kroz hobije, sport, komunikaciju s prijateljima, putovanja, profesionalno ostvarenje. Tek kada sami sebi postanete zanimljivi, kada se iznutra pojavi stabilan osjećaj “jesam i dobar sam u sebi”, prestajete privlačiti toksične partnere.
I što je najvažnije, prestajete pristajati na odnose u kojima ste iskorišteni ili obezvrijeđeni, jer imate što izgubiti: svoj unutarnji svijet koji ste teško izgradili.
Paradoks je u tome što spremnost na samoću omogućava pravi susret. Kada u partneru ne tražite spasitelja, već jednostavno želite s njim podijeliti svoju već potpunu sreću, nestaje moći, nestaje igre, nestaje i straha od gubitka.
Ne birate zato što ćete umrijeti bez njega, već zato što je zanimljivije živjeti s njim. I to je jedina zdrava osnova za ljubav, u kojoj nema mjesta manipulaciji i unutarnjoj praznini.
Pročitajte također
- Zašto se neki ljudi zaljubljuju češće, a drugi intenzivnije i kako je to povezano s evolucijom?
- Koliko je vremena potrebno da se shvati da je to “ona jedina” osoba i kada je opasno žuriti?
