Poznati osjećaj: nakon napornog dana ruka automatski posegne za čokoladicom, a nakon što pojedete jednu krišku, više se ne možete zaustaviti.
Navikli smo to smatrati slabošću karaktera i predbacivati sebi nedostatak volje, javlja dopisnik HERE NEWS.
Ali moderna znanost o prehrani gleda na ovaj problem drugačije: žudnja za nezdravom hranom složen je skup fizioloških i psiholoških procesa koji se mogu usporediti sa stvarnom ovisnošću. Istraživanja pokazuju da ultraprerađena hrana s visokim udjelom šećera i masti utječe na iste živčane sklopove kao nikotin ili alkohol.
OVDJE VIJESTI
U razvoju svake ovisnosti sudjeluju tri ključna moždana sustava: sustav nagrađivanja koji oslobađa dopamin, sustav stresa koji formira toleranciju i sustav kontrole koji se postupno oštećuje i prestaje nositi s impulsima.
Šećer i kombinacija jednostavnih ugljikohidrata i masti uzrokuju snažno otpuštanje dopamina, neurotransmitera povezanog s užitkom. Mozak se brzo sjeća izvora brzog opijanja i zahtijeva ga uvijek iznova.
S vremenom se razvija tolerancija: potrebno je sve više i više šećera i masti da bi se postigla ista razina užitka. Ovo je klasičan mehanizam za stvaranje ovisnosti, samo legalan i dostupan u svakoj trgovini.
Osim toga, mehanizam ljuljačke inzulina djeluje: kada jedete proizvod s visokim glikemijskim indeksom, razina glukoze naglo raste, a zatim jednako naglo pada ispod izvorne razine. Tijelo taj pad doživljava kao prijetnju i signalizira jaku glad, slabost i akutnu žudnju za brzim ugljikohidratima.
Krug se zatvara, a iz njega se gotovo nemoguće snagom volje izvući. Psihološki razlozi također nisu otkazani: slatkiši i ugodna hrana postaju najlakši način da se nosite sa stresom, tjeskobom ili umorom.
Ugljikohidrati potiču proizvodnju serotonina, a mozak brzo uči vezu: loše raspoloženje – jesti slatkiše – postalo je lakše. Formira se stabilan obrazac ponašanja koji s vremenom samo jača.
Snimanje mozga potvrđuje da ljudi s ovisnošću o hrani pokazuju aktivaciju na istim područjima kao i ovisnici o drogama, a kognitivni testovi otkrivaju smetnje u kontroli impulsa. Istraživanje također potvrđuje simptome ustezanja kod naglog prestanka konzumiranja šećera: razdražljivost, tjeskoba, fizička nelagoda.
Obrasci ponašanja u potpunosti zadovoljavaju kriterije za poremećaj ovisnosti. Što učiniti? Normalizacija razine šećera u krvi prvi je i najvažniji korak u prekidanju začaranog kruga inzulinskih promjena.
Mali obroci svaka 3-4 sata, uravnoteženi obroci s proteinima, mastima i vlaknima, potpuno odbacivanje tekućih kalorija u obliku gaziranih pića i sokova – sve to postupno ujednačava biokemiju i smanjuje opsesivne želje.
Također je važno ponovno pokrenuti okusne pupoljke postupnim smanjenjem količine šećera u prehrani. Nakon dva ili tri tjedna poznati slatkiši počet će djelovati dosadno, a voće i bobice otvorit će se na novi način.
I naravno, moramo raditi s psihološkim okidačima: naučiti se nositi sa stresom ne hranom, već hodanjem, disanjem ili razgovorom s voljenima. Teško je, ali to je jedini put do istinskog oslobađanja od ovisnosti.
Pročitajte također
- Što se događa ako se krećete točno onoliko koliko WHO savjetuje: brojevi koji djeluju
- Zašto nam treba gluten i zašto ga se ne trebamo bojati: istina o modernim dijetama
