Svatko tko se pokušao ograničiti na slatkiše poznaje ovaj odvratan osjećaj: mozak traži čokoladicu, ruke se tresu, au glavi je samo jedna misao – gdje nabaviti barem komad torte.
Navikli smo to smatrati slabošću karaktera i predbacivati sebi nedostatak volje, javlja dopisnik HERE NEWS.
No, moderna znanost o prehrani sugerira da se problem sagleda iz sasvim drugog kuta. Ispostavilo se da za našu žudnju za nezdravom hranom uvelike nisu odgovorne naše svjesne odluke, već mikroorganizmi koji žive u crijevima.
OVDJE VIJESTI
Patogene bakterije i gljivice, poput kandide, hrane se jednostavnim šećerima, a kako bi osigurale svoju prehranu, u stanju su utjecati na živac vagus i poslati signale mozgu da im je potrebno slatkiše. Što više hranimo tu “lošu” floru, ona postaje jača i zahtjevi sve uporniji.
Ovo zvuči kao znanstvena fantastika, ali mehanizam je odavno proučavan i potvrđen istraživanjima. Probavnica i mozak povezani su izravno kroz nervus vagus, a bakterije su naučile koristiti ovaj komunikacijski kanal u svoju korist.
Ispostavilo se da kada nakon napornog dana uletimo u kolač, možda nismo mi, već naši mikrobi ti koji traže svoj danak. Osim toga, mehanizam ljuljačke inzulina djeluje: jedući proizvod s visokim glikemijskim indeksom, izazivamo nagli skok šećera, a zatim jednako nagli pad.
Tijelo ovaj pad doživljava kao prijetnju i signalizira ekstremnu glad i želju za brzim ugljikohidratima kako bi hitno podiglo razinu glukoze. Krug se zatvara, a snagom volje gotovo je nemoguće izaći iz njega.
Dopaminski odgovor upotpunjuje sliku: šećer i kombinacija jednostavnih ugljikohidrata i masti uzrokuju snažno oslobađanje dopamina, neurotransmitera povezanog sa sustavom nagrađivanja. Mozak brzo pamti izvor brzog užitka i zahtijeva ga uvijek iznova.
S vremenom se razvija tolerancija i potrebno vam je sve više i više šećera i masnoće da biste dobili jednako visoko. Psihijatri potvrđuju da ultraprerađena hrana utječe na iste neuralne sklopove kao nikotin ili alkohol.
Snimanje mozga pokazuje da ljudi s ovisnošću o hrani pokazuju aktivaciju na istim područjima kao i ovisnici o drogama, a kognitivni testovi otkrivaju smetnje u kontroli impulsa. Kada odbijete, javljaju se pravi simptomi odvikavanja – razdražljivost, tjeskoba, fizička nelagoda.
Što učiniti? Normaliziranje razine šećera u krvi prvi je i najvažniji korak za prekidanje začaranog kruga. Frakcijski obroci svaka 3-4 sata, uravnoteženi obroci s proteinima, mastima i vlaknima te izbjegavanje tekućih kalorija postupno ujednačavaju biokemiju.
I naravno, morate promijeniti sastav mikrobioma hraneći dobre bakterije prebioticima iz povrća i fermentirane hrane.
Pročitajte također
- Što se događa ako kombinirate tri jednostavne navike: rezultati koji će iznenaditi skeptike
- Kako prestati žudjeti za slatkim: znanstveni pristup ovisnosti o hrani
