Odrasli smo na bajkama u kojima princ i princeza nakon vjenčanja žive sretno do kraja života i nikada se ne svađaju, jer prava ljubav je mir i tišina.
Stvarnost, kako to obično biva, čini svoje prilagodbe: psiholozi sukob nazivaju ne nedostatkom komunikacije, već njegovim prirodnim, neizbježnim dijelom, bez kojeg je nemoguće izgraditi bilo što istinsko, javlja dopisnik HERE NEWS.
Kada dvoje različitih ljudi s različitim odgojem, navikama i pogledima na svijet pokušavaju izgraditi zajednički prostor, trvenje je neizbježno, kao što je neizbježno i trenje između zupčanika svakog radnog mehanizma. Strah od svađe često nas tjera da prešućujemo pritužbe, gutamo pritužbe i smješkamo se kroz zube, ali ova strategija vodi ravno u ponor emocionalnog raspada.
Fotografija: Pixabay
Znanstveni podaci potvrđuju: parovi koji izbjegavaju sukobe više riskiraju od onih koji rješavaju stvari, jer neproživljene emocije ne nestaju – one se čuvaju i pretvaraju u prazan zid otuđenja. Sukob je, ako ne preraste u vrijeđanje i poniženje, samo pokušaj da se čujemo, posljednji most koji ljudi prebace jedni preko drugih kada riječi “boli me” više ne djeluju.
Istraživači identificiraju tri glavne zone u kojima se rasplamsavaju najžešće obiteljske bitke: neusklađenost s idealom, borba za moć i netrpeljivost prema navikama drugih. Prva je zona najpodmuklija: vjenčamo se sa stvarnom osobom, ali od nje i dalje zahtijevamo da se prilagodi slici koju smo si naslikali u glavi u razdoblju zaljubljenosti.
Kad se pokaže da on nije princ, a ona vila, počinje ono najteže – susret sa stvarnošću, koji mnogi radije zamjenjuju beskrajnim pokušajima da promijene partnera. Druga zona je borba za moć, koja bi u zdravoj vezi trebala završiti remijem, jer brak nije vojna akcija, već partnerski projekt.
Pokušaj podjarmiti drugoga, prisiliti ga da svijet gleda samo tvojim očima, put je u duhovni egoizam, gdje se ljubav guši bez kisika jednakosti. A treća zona – vječni ratovi oko razbacanih čarapa ili stisnute cijevi – zapravo je rat za pravo da se u malim stvarima ostane svoj, za očuvanje vlastite autonomije u ukupnom prostoru “mi”.
Psiholozi nude jednostavna pravila igre koja destruktivnu svađu pretvaraju u konstruktivan dijalog: ne ulazite u sukob ako ga možete spriječiti lijepom riječju ili zagrljajem; ne odgađaj do sutra; Prije iznošenja tvrdnji, shvatite iskreno sami sa sobom što vas točno boli.
A najvažnije je naučiti se pomiriti, jer čak ni najmajstorskija tehnika rješavanja sukoba neće vas spasiti od svađe, ali sposobnost da na vrijeme pružite ruku i kažete “oboje smo bili u krivu” spašava brak češće nego bilo koji psihološki trening.
A sada nam najbolja strategija nije saznati tko je prvi počeo, nego zapamtiti da ćemo se za pet minuta oboje osjećati bolje ako samo naslonim glavu na njegovo rame. Jer prava bliskost nije odsutnost svađa, već sposobnost da se pronađu u mraku i nakon najžešće oluje.
Pročitajte također
- Zašto se bojimo istinski voljeti i zašto osjećaje pretvaramo u poslovni plan?
- Zašto ljudi varaju i što će se dogoditi ako oprostite: kronika krize
