Navikli smo misliti da je ljubav stapanje, rastakanje jednih u drugima, upravo to “mi” koje briše pojedinačno “ja”.
Ali psiholozi upozoravaju: potpuno spajanje je opasno, jer bez zdravih granica odnosi se ne pretvaraju u zajednicu dviju osoba, već u ovisnost, gdje se jedan guši od kontrole, a drugi od odgovornosti za tuđu sreću, javlja dopisnik HERE NEWS.
Monografija psihoanalitičarke Irine Minasyan izravno kaže: granica između privrženosti i ovisnosti vrlo je tanka i lakše ju je prijeći nego što se čini, pogotovo ako vam u djetinjstvu nije bilo omogućeno iskustvo sigurnog odvajanja.
Fotografija: Pixabay
Kada se jedan partner potpuno otopi u drugom, on prestaje postojati kao zasebna osoba: njegovi interesi, prijatelji, karijera, snovi – sve se žrtvuje na oltaru veze. Izvana izgleda lijepo: “Ja živim od tebe”, “ti si mi cijeli svijet”, ali unutar takve strukture ključa monstruozna napetost.
Jer nemoguće je disati za dvoje, nemoguće je biti odgovoran za tuđe emocije, nemoguće je biti jedini izvor smisla za drugu osobu – to je nepodnošljiv teret koji će prije ili kasnije slomiti i najjača leđa.
Studija iz 2022. potvrđuje da ljudi s visokom razinom suovisnosti pokazuju više negativnog ponašanja u stresnim situacijama i uočavaju više problema u svojim odnosima, dok se njihov broj pozitivnih interakcija ne povećava.
Paradoks bezgranične ljubavi je u tome što ona ne učvršćuje vezu, već je uništava: zaboravite gdje završavate vi, a počinje onaj drugi, a u toj se magli gubi ono najvrjednije – poštovanje individualnosti vašeg partnera. Uostalom, možete poštovati samo nekoga tko je u sebi, a ne nekoga tko je postao vaša sjena.
Zdrave granice nisu hladnoća i nevezanost, kao što mnogi misle, već iskrenost: “Ovo sam ja, to je ono što trebam, ovo je moj položaj.” Kada to možete reći svom partneru bez straha od odbijanja, kada vas čuje i ne pokušava vas prepraviti po svom formatu, nastaje pravo povjerenje.
Ne gradi se na spajanju, već na susretu dvoje samodostatnih ljudi koji su odlučili biti zajedno jer im je dobro, a ne jer se boje samoće.
Granice nisu zid koji gradite između sebe i voljene osobe, one su ista ograda iza koje možete sigurno rasti, znajući da je vaš teritorij siguran. Psihoanalitičari podsjećaju: prava ljubav moguća je samo između dvoje odvojenih ljudi koji se ne boje samoće i ne koriste partnera kao štaku.
Samo kada ste cjeloviti u sebi, možete podijeliti svoju cjelovitost s drugim, a da ne tražite njegovu dušu zauzvrat.
I to je paradoks: što su vaše osobne granice jače, to bliže možete pustiti drugu osobu da vam priđe, jer se ne bojite – znate da se nećete otopiti, nećete izgubiti sebe, nećete nestati u ovom prekrasnom spajanju.
Pročitajte također
- Zašto su sukobi neizbježni i koliko ih je potrebno za zdrav odnos? Psihologija svađe kao čina ljubavi
- Zašto se bojimo istinski voljeti i zašto osjećaje pretvaramo u poslovni plan?
