Od djetinjstva nam govore da su slatkiši štetni, ali naša ruka sama poseže za slatkišima u trenucima tuge ili umora.
Iskreno vjerujemo da možemo stati bilo kada, ako samo želimo, ali svaki put tu odluku odgađamo za ponedjeljak, javlja dopisnik HERE NEWS.
Situacija izgleda kao da u nama žive dvije osobe: jedna shvaća opasnost, a drugoj je potrebna doza, a druga se iz nekog razloga uvijek pokaže jačom. Zapravo, ne radi se o karakternoj slabosti, već o biokemiji koju prehrambene korporacije promoviraju desetljećima.
OVDJE VIJESTI
Saharoza, ulaskom u krv, potiče otpuštanje dopamina, neurotransmitera zadovoljstva, a mozak brzo pamti: slatko je nagrada. Što češće jačamo ovu vezu, to su jači živčani putevi koji nas tjeraju da tražimo sljedeći kolačić, čak i kada nismo gladni.
Dr. Robert Lustig, poznati pedijatar i endokrinolog, na svojim predavanjima ne umara se ponavljati da šećer djeluje na mozak poput kokaina, samo sporije i legalnije.
Eksperimenti na štakorima pokazuju da glodavci više vole zašećerenu vodu nego lijekove kada imaju izbor. Naravno, ljudi su složeniji od štakora, ali naši osnovni mehanizmi potkrepljenja rade na gotovo isti način.
Proizvođači su dobro svjesni te osobine i dodaju šećer ne samo u limunadu ili kolače, već iu kečap, kruh, kobasice, pa čak i u “zdrave” jogurte.
Šećer prikriva nedostatke sirovina, produljuje rok trajanja i stvara upravo onaj okus na koji smo navikli od djetinjstva. Taj okus tražimo u svemu, a da nismo ni slutili da smo za to programirani mnogo prije nego što smo naučili čitati.
Odvikavanje od šećera popraćeno je pravim simptomima odvikavanja: glavoboljama, razdražljivošću, tjeskobom i divljom željom da pojedete barem nešto slatko.
Internet je prepun priča ljudi koji su prošli “šećernu detoksikaciju”, a svi opisuju približno isto stanje. Prva tri ili četiri dana čine se kao pakao, ali onda dolazi nevjerojatna bistrina uma i stabilno raspoloženje bez promjena.
Naravno, potpuno izbaciti šećer je nerealno, a nije ni potrebno, jer je glukoza neophodna za rad mozga. No, važno je razlikovati prirodne šećere u voću od dodanih rafiniranih proizvoda koji ne stvaraju osjećaj sitosti.
Naučiti čitati etikete i iskreno se zapitati želim li stvarno ovu slatku poslasticu ili samo pokušavam začepiti emocionalnu rupu čini veliku razliku.
Pročitajte također
- Zašto junk food stvara ovisnost i tko je za to kriv osim nas?
- Koliko vode stvarno trebate piti: opovrgavanje mita o dvije litre
