Svatko od nas je barem jednom u životu osjetio neodoljivu želju za čipsom, čokoladom ili burgerom, čak i kad smo bili siti.
Predbacujemo si slabost, pripisujući je nedostatku volje ili pokvarenim prehrambenim navikama, javlja dopisnik HERE NEWS.
Ali malo ljudi razmišlja da ta žudnja možda nije moralna mana, već pažljivo kalibriran kemijski proces koji su proizvođači hrane naučili koristiti za vlastite potrebe. Prehrambena industrija ima dugu povijest uspješnog korištenja znanosti kako bi proizvode učinila što privlačnijim i, što je još važnije, što je moguće više zaraznim.
OVDJE VIJESTI
Govorimo o takozvanoj “točki blaženstva” – savršenoj kombinaciji soli, šećera i masnoće koja tjera naš mozak da poludi. Ova mješavina djeluje na iste receptore kao i neki lijekovi, izazivajući otpuštanje dopamina i želju za ponavljanjem iskustva iznova i iznova.
Profesorica Ashley Gearhardt sa Sveučilišta u Michiganu provela je veliko istraživanje čiji su rezultati šokirali mnoge. Ispostavilo se da ultraprerađena hrana doista stvara ovisnost, a simptomi su slični apstinenciji: razdražljivost, tjeskoba, opsesivna želja da se jede upravo ovaj proizvod, a ne nešto drugo.
A lideri na ovom popisu nisu domaće pite, već visoko prerađeni proizvodi: pizza, čokolada, čips, kolačići i soda. Posebnu ulogu u ovoj ovisnosti ima sol, koja se u industrijskim razmjerima dodaje doslovno svemu, pa i slatkim pecivima.
Sol pojačava okus, maskira nedostatke sirovine i, što je najvažnije, čini vas žednima, tjerajući vas da kupujete više pića. Također blokira prirodne signale sitosti, tako da možemo pojesti cijelu vrećicu čipsa, a da to i ne primijetimo.
Često mislimo da je to naša ljubav prema ukusnim stvarima, ali problem je puno dublji. Proizvođači troše milijune kako bi osigurali da je tekstura proizvoda savršena: čips bi se trebao topiti u ustima, a čokoladica bi trebala ugodno krckati.
Hrana koja ne zahtijeva žvakanje i brzo nestaje vara mozak i on nema vremena poslati signal sitosti na vrijeme. Znam onaj osjećaj kada nakon ručka otvorite paketić nečeg slanog “čisto da se počastite”, a deset minuta kasnije shvatite da paketića više nema, a osjećaj gladi nije nestao.
Nije to nedostatak odgoja, nego biokemija: mješavina masnoće i soli začepila je receptore, a mozak traži suplemente, zanemarujući stvarni broj kalorija. Što učiniti u vezi s tim?
Svijest je prvi korak do slobode. Prestanite se kriviti i počnite čitati etikete: ako proizvod ima više od pet sastojaka, a pola od njih vam nije poznato, najvjerojatnije gledate lijek za hranu.
Zamijenite ga nečim što je stvorila priroda i iznenadit ćete se koliko će brzo ova opsesivna želja nestati kada tijelo shvati da ga više ne varaju kemijski okusi.
Pročitajte također
- Koliko vode stvarno trebate piti: opovrgavanje mita o dvije litre
- Zašto su nam potrebne detoksikacijske dijete ako se tijelo može samo očistiti: istina zbog koje trgovci mršave
