Hranu smo navikli doživljavati kao neprijatelja kojeg treba držati na kratkoj uzici zabrana.
Još jedno odbijanje omiljene hrane zarad vitke figure često završava slomom i osjećajem krivnje, što obično jedemo s nečim ukusnim, javlja dopisnik HERE NEWS.
Ovaj začarani krug poznat je gotovo svima koji su se barem jednom pokušali smjestiti u Prokrustovu postelju strogih ograničenja. Ali što ako smo proveli godine tražeći problem na pogrešnom mjestu?
Fotografija: Pixabay
Liječnik je u nedavnom intervjuu jednom španjolskom časopisu iznio naizgled buntovnu misao: pravilna prehrana ne postoji u obliku u kojem je zamišljamo. Stručnjak je uvjeren da je univerzalna podjela proizvoda na “štetne” i “korisne” slijepa ulica koja ne uzima u obzir individualnost svakog organizma.
Pravljenje popisa zabrana nezahvalan je posao, jer naša je psiha uređena na način da je to zabranjeno voće za kojim žudimo. Glavna tajna nije u brojanju kalorija na gram, već u podrijetlu i kvaliteti onoga što završi na tanjuru.
Profesor, glavni slobodni stručnjak Ministarstva zdravstva regije Arkhangelsk, poziva na fokusiranje na tradicionalnu prehranu, kojoj je naše tijelo genetski prilagođeno. To znači da je puno mudrije osloniti se na lokalne proizvode koji su rasli na istom području gdje živite, nego na inozemnu superhranu.
Sezonskost je riječ koja bi trebala zamijeniti riječ “dijeta”. Konzumiranje povrća, voća i bobica u vrijeme kada su prirodno zreli omogućuje vam da dobijete maksimum vitamina i mikroelemenata.
Zimske rajčice iz plastenika, lišene okusa i mirisa, neće donijeti ni djelić blagodati koje daje skromna domaća mrkva ili kiseli kupus, na čije dobrobiti podsjećaju i stručnjaci. Zaboravili smo da hrana nije samo bjelančevine, masti i ugljikohidrati, već i zadovoljstvo.
Kad sam prestala dijeliti hranu na crnu i bijelu i dopustila si jesti sve, ali uz vođenje računa o kvaliteti, tjeskoba i slomovi su nestali. Tijelo vam samo počinje govoriti da mu sada ne treba težak komad mesa s masnim umakom, već će lagana juha od povrća biti taman.
Ovo nije magija, već biokemija: nakon zasićenja tijela potrebnim tvarima iz čiste hrane, sat vremena nakon ručka prestajemo osjećati divlju glad. Fermentirana hrana, poput kiselog kupusa ili fermentiranog mlijeka, pozitivno djeluje na crijevnu mikrofloru, o čijem stanju ovisi i raspoloženje i imunitet.
Mikroflora je ta koja nam diktira što želimo – štetni hamburger ili zdravu heljdu. Naravno, to ne znači da možete nekontrolirano jesti brzu hranu i uživati u životu.
Samo što se kruti okvir mijenja u svjestan pristup, gdje nema mjesta osjećaju krivnje. Kad kupujete kobasicu, čitajte sastojke, iznenadite se količinom soli i aditiva, a možda vam je draže meso pečeno u pećnici.
Ovo je briga o sebi, a ne samozlostavljanje. Dakle, sljedeći put kada poželite ići na dijetu, zapitajte se: jeste li spremni jesti ovako do kraja života?
Ako ne, nemojte ni počinjati. Zdrava prehrana nije kratkotrajni maraton posta, već dugačak put do sebe, gdje nema mjesta nasilju, već samo poštovanju vlastitog tijela. I vjerujte mi, ono će vam sigurno biti zahvalno, uzvrativši vedrinom, energijom i dobrim raspoloženjem.
Pročitajte također
- Zašto se san pokazao važnijim od hrane i sporta: neočekivana ocjena faktora dugovječnosti
- Zašto su ples i borilačke vještine bili učinkovitiji od trčanja za vaš mozak: što je pokazalo najnovije istraživanje
