Foto: iz otvorenih izvora
Ljudi često zapnu u poznatim scenarijima koji više ne funkcioniraju
Većina veza ne propada zbog jednog sudbonosnog događaja, već se polako raspada zbog ponavljanih obrazaca ponašanja koji su nekoć pomogli da se osjećate sigurno, ali s vremenom počinju štetiti intimnosti i rastu para. Kako psiholog Mark Travers piše za Psychology Today, u redu je pitati se uvijek iznova zašto se stalno nalazite u istim situacijama, ali nezgodna je i iskrena istina da zaglavimo u poznatim scenarijima koji više ne funkcioniraju.
Stručnjakinja je navela tri uobičajena obrasca odnosa koja biste trebali prepoznati i prekinuti ako želite poboljšati kvalitetu svog osobnog života:
1. Pretjerana odgovornost radi ljubavi
Jedan od društveno najprihvatljivijih modela u vezama je pretjerano funkcioniranje, koje se maskira u uvjeravanja: “Nezahtjevan sam”, “Nije mi teško”, “Ja ću se za sve pobrinuti”. Takva osoba stalno predviđa potrebe drugih, preuzima emocionalni teret i izglađuje sukobe prije nego što uopće nastanu. Izvana to izgleda kao predanost, ali iznutra često dovodi do iscrpljenosti.
Korijeni ove navike obično se formiraju u djetinjstvu. Kad je intimnost ovisila o tome koliko ste zgodni, od pomoći ili poslušni, vaš je mozak naučio jednostavnu formulu: da biste bili voljeni, morate se truditi više od drugih.
Studija, Invisible Household Labour and Ramifications for Adjustment, otkrila je da žene još uvijek neproporcionalno preuzimaju mentalni i emocionalni rad obitelji. Prema Traversu, čak i kada postoji intimnost, to smanjuje zadovoljstvo životom i samim odnosom. Savjetuje dati partneru priliku da preuzme odgovornost i pogriješi, a da se odmah ne žuri spašavati situaciju.
2. Izbjegavanje sukoba pod krinkom kompatibilnosti
Rečenica “Jednostavno ne volim dramu” mnogima zvuči poznato. Problem je u tome što se izbjegavanje sukoba često brka s emocionalnom zrelošću. Istraživanje Johna Gottmana dokazuje da odlučujući faktor u vezi nije prisutnost sukoba, već način na koji se par nosi s njim. Partneri koji se nikada ne svađaju ne moraju nužno imati zdravije odnose, jer smirenost može sakriti emocionalnu odvojenost.
Kada se nesuglasice stalno prešućuju, one postupno odlaze u podzemlje, a kasnije se manifestiraju kao pasivna agresija, hladnoća, osjećaj usamljenosti oko partnera ili iznenadni emocionalni ispadi.
Razbijanje ovog obrasca počinje preoblikovanjem sukoba, kaže Travers. Prema njegovim riječima, svađa nije prijetnja, već prilika da se dobije informacija o potrebama, granicama i vrijednostima partnera.
3. Zbunjenost između intenziteta i intimnosti
Prema psihologinji, jedan od najvarljivijih obrazaca u vezama je percepcija emocionalne napetosti kao stvarne intimnosti. Brzo zbližavanje, neprestano dopisivanje, dramatični usponi i padovi odavno su romantizirani u kulturi kao “prava ljubav”.
Zapravo, na početku veze vodi nas dopamin, a ne osjećaj sigurnosti. To stvara iluziju dubine, koja nije uvijek jednaka pouzdanosti. Istraživanja sugeriraju da rana privrženost može kombinirati nježnost i sinkronicitet s tjeskobom i oprezom u odnosu.
Kada se intenzitet temelji na nepredvidljivosti, a ne na stabilnom reciprocitetu, s vremenom često postane klackalica. Ljudi koji jure za emocionalnim vatrometom često ignoriraju osobine koje zapravo održavaju vezu. Kako biste razbili ovaj scenarij, Travers savjetuje da obratite pozornost ne samo na snagu osjećaja, već i na vlastito stanje pored partnera.
