Foto: iz otvorenih izvora
Psihologija ih smatra prirodnim fazama razvoja para koje nastaju tijekom određenih razdoblja zajedničkog života.
Krize u odnosima nisu nasumične svađe i nisu znak “pogrešne” osobe u blizini. Psihologija ih promatra kao prirodne faze u razvoju para koje nastaju tijekom određenih razdoblja zajedničkog života. Mijenjanje uloga, odgovornosti, životnih prioriteta i razina intimnosti stvara napetost koja se ne može izbjeći. Koje krize nastaju u različitim fazama veze i kako ih prevladati bez panike i posljedica, rekla je za RBC-Ukrajina magistrica psihologije i psihoterapeutkinja Natalija Garina.
Prema riječima stručnjaka, o tome kako partneri prolaze kroz te krize ovisi o tome hoće li zajednica sazrijeti – ili će se postupno urušavati.
1-2 godine braka – kriza prilagodbe
Razdoblje idealizacije završava, supružnici se suočavaju sa stvarnim životom, financijama i različitim obiteljskim scenarijima.
“Konflikti se često čine sitnim, ali zapravo je riječ o stvaranju vlastitih životnih pravila. Važno je ne preodgajati partnera, već se dogovoriti”, kaže stručnjakinja.
3-4 godine – kriza uloga i moći
Postavlja se pitanje tko je za što odgovoran, čija je karijera prioritet, kako se donose odluke. Ako se te teme prešućuju, javlja se kontrola ili pasivna agresija.
“Rješenje su otvoreni pregovori o odgovornosti i granicama”, savjetuje psihoterapeut.
5-6 godina – kriza preopterećenja
Za mnoge parove ovo je razdoblje poroda ili nagomilanog umora. Supružnici nestaju u pozadini, intimnost se smanjuje. Par, njihove osjećaje i njihovu intimu treba zaštititi: zajedničko vrijeme nije luksuz, već nužnost.
7-8 godina – kriza rutine
Stabilnost bez razvoja stvara osjećaj praznine. Odnosi trebaju obnovu kroz nove zajedničke ciljeve, a ne radikalan poremećaj.
10-12 godina – kriza emocionalne iscrpljenosti
Život prelazi u način rada. Ako se emocionalni kontakt ne uspostavi, par počinje živjeti kao suživot.
15-20 godina i dalje – kriza prevrednovanja i smisla
Partneri se mijenjaju, djeca odrastaju, a zajednica zahtijeva novi format intimnosti.
“Krize ne uništavaju obitelj same od sebe. Uništava je nevoljkost da se priznaju promjene i revidiraju sporazumi. Sposobnost proživljavanja ovih faza i mogućnosti prilagodbe novoj stvarnosti je ono što razlikuje zreli par od krhkog”, sažima Natalya Garina.
